Mislim da je ovo remek-djelo Sergia Leonea i film koji sam najviše puta pogledao od svih filmova u životu. Ne bih mogao precizirati točan broj, no sigurno je to više od deset puta, čak bliže 15, a to je samo jedan od nekoliko najdražih mi filmova koje svakih nekoliko godina jednostavno moram ponovno pogledati. I film je to koji mi jednostavno ne može dosaditi bez obzira što gotovo svaku scenu znam napamet, a sa svakim novim gledanjem ponovno se divim i uživam u genijalnosti Sergia Leona, Ennia Morriconea, snimatelja Tonina Delli Collia i ostatka ekipe filma koji se s razloga danas smatra ultimativnim špageti westernom.
"Dobar, zao, loš" (eh taj nesretni prijevod po kojem i dalje uglavnom svi zovemo ovaj film) je čisto savršenstvo. Od kuteva kamere, režije, glazbe, savršenstvo zvuka i slike, a Leone je nakon prethodna dva dijela dolarske trilogije u kojima kao da se zagrijavao (iako su i Za šaku dolara i Za dolar više sjajni filmovi) pokazao da je nenadmašni vizionar. Jedan Talijan tako je potpuno izokrenuo i promijenio valjda najameričkiji žanr ikada i pokazao da westerni ne moraju biti jednoznačni i jednostavni da bi mogli biti uzbudljivi. Ne moraju biti ni brzog tempa jer Leone si tu uzima svo vrijeme ovog svijeta i brojne prepoznatljive duge kadrove i close-upove na lica protagonista i neke druge detalje.
Leone je sjajan jer on majstorski izvrće i postulate o dobrim i poštenim junacima divljeg zapada s jedne i beskrupuloznim negativcima i ubojicama s druge strane. Kod njega nema klasičnih pozitivaca i svi su tu zapravo negativci, bešćutni i hladnokrvni ubojice koje pokreće jedino pohlepa. Iako znamo tko je tu dobar, tko zao, a tko ružan, teško bi se bilo koga od njih moglo okarakterizirati dobrim. Teško da bi se Blondie ili Čovjek bez imena, šutljivi mladi revolveraš u izvedbi Clinta Eastwooda koji se pojavljuje u sva tri filma mogao nazvati dobrim, no nekako se on čini manje lošim od druga dva glavna lika. Tuco (genijalni Eli Wallach) je okarakteriziran kao ružan, a riječ je o brbljavom, podmuklom i pokvarenom meksičkom banditu koji je u početku u partnerstvu s Blondiem.
Angel Eyes (Lee van Cleef) je zao, nemilosrdni plaćenik koji kao da uživa u ubijanju ljudi, a njih trojica će se upustiti u potragu za zakopanim zlatom za vrijeme Američkog građanskog rata. I dok sjevernjaci i južnjaci ratuju, ova trojica vode neki svoj rat i na nevjerojatno ciničan način Leone prikazuje svu tu nemilosrdnost i bešćutnost. Nevjerojatno je to uzbudljiva pustolovna western drama u kojoj je posebno sjajna dinamika odnosa između Blondiea i Tuca. Lovaca na glave koji u početku možda rade zajedno, ali jedan drugog bi bez problema prodali za šaku dolara. Ta individualnost klasičnog američkog western junaka ovdje je gotovo dotjerana do karikature jer sve su to pokvarenjaci kojima je stalo isključivo do sebe i vlastitog preživljavanja u tim surovim okolnostima.
I odmah čim se pojavio u kinima, "Dobar, zao, loš" bio je veliki hit zaradivši 38 milijuna dolara na svjetskim kino blagajnama. Iz današnje perspektive posve nevjerojatno djeluje činjenica da je ovakvo remek-djelo snimljeno s budžetom od 1,2 milijuna dolara. No, kritika tada baš i nije bila oduševljena Leoneovim filmom, dijelom i zato što je bilo to vrijeme kada su Talijani naveliko štancali špageti westerne koji su uglavnom bili prilično neinventivni, gotovo na granici eksploatacijskih filmova. Ipak, vrlo brzo većina kritičara promijenilo je mišljenje tako da danas "Dobar, loš, zao" zaslužuje poseban status. I to ne samo u špageti westernu ili westernu, već u filmu općenito i trenutačno se nalazi na desetom mjestu IMDB-ove liste najboljih filmova svih vremena.
Primjedbe
Objavi komentar