Francuz Quentin Dupieux već se nekoliko godina ističe kao europski prvoborac u filmskom apsurdizmu, a u zadnje vrijeme štanca on barem po dva filma godišnje. Neki od njegovih filmova su mi potpuno bezvezni, a neki su čak i zabavni, duhoviti, opičeni, no obično mi i kod njih nedostaje ono nešto da bi zaslužili bolju ocjenu. Jedan od takvih je i "Le Deuxieme Acte", apsurdistička komedija u kojoj je okupio dosada i najbolju glumačku ekipu (Vincent Lindon, Lea Seydoux, Louis Garrel i Raphaël Quennard) i negdje do posljednje trećine filma činilo mi se da bi to mogao biti i najbolji Dupieuxov film do sada. Do tada je to gotovo pa urnebesna satira i zafrkancija na račun filmske industrije, brutalna, ironična i cinična satira kojoj je na kraju nedostajao neki završni dodir.
Priča je tu posve bizarna i apsurdna, a u prvoj sceni vidimo dva najbolja prijatelja Davida (Garrel) i Willya (Quenard) kako hodaju i razgovaraju. David se treba naći s navodno prekrasnom djevojkom koja ga opsjeda, a njemu ona ide na živce i ideja mu je jednostavno je prebaciti Willyju. Njemu je pak čudno zašto bi se on riješio cure koja prema opisima zvuči gotovo savršena i zašto bi je prepustio njemu i siguran je da mora postojati neka caka. Da situacija bude apsurdnija i luđa, oni stalno prekidaju razgovor, ponajviše zbog politički nekorektnih Willyjevih primjedbi i David ga upozorava da ih se snima i da bi to moglo završiti loše.
U sljedećoj sceni vidimo tu zaista lijepu mladu ženu koja se ide naći s Davidom, Florence (Seydoux) koja je na spoj povela tatu bankara Guillaumea (Lindon). On je nezadovoljan jer mu je više muka od snimanja jedno te istih glupavih filmova i vrlo je blizu toga da napusti cijelu produkciju, a nakon nekog vremena natezanja svi oni će se naći skupa u kafiću gdje će situacija dodatno eskalirati. Bizarna je to i baš čudna, pravo dupieuxovska metafilmska brzopotezna ludorija, no iako "The Second Act" traje jedva 80 minuta, nakon nekog vremena gubi oštrinu. Zafrkava se on i na račun samog sebe, ali i s glupim idejama koje nerijetko rezultiraju glupim filmovima, a očigledno je da se i svi glumci tu jako dobro zabavljaju i da je ovaj film očigledno i plod njihove improvizacije i dobre kemije. Možda i najbolji touch je kada shvatimo da svi likovi ovog filma u filmu nastupaju u prvom filmu koji je napisala i režirala umjetna inteligencija.
Primjedbe
Objavi komentar