Reality Winner ime je koje je teško ne zapamtiti, a ovo je već treći film o ovoj Amerikanki u posljednjih nekoliko godina. Za razliku od njenog kolege zviždača Edwarda Snowdena za Reality vjerojatno ne bismo mi s druge strane svijeta ni znali da je se filmska industrija nije tako uhvatila. Prvo je o njoj napravljena drama "Is This a Room" pa je snimljen dokumentarac "United States vs Reality Winner". Onda je po drami snimljen film "Reality", neobični triler u kojem je zviždačicu odglumila Sydney Sweeney, a sada je Susanna Fogel snimila jednu od onih modernih američkih biografskih skoro pa komedija gotovo na tragu recimo "I, Tonya".
Odlučila se Fogel na klasični biografski pristup u kojem je zviždačica koja se našla u problemima nakon što je u javnost pustila klasificirane informacije o ruskom miješanju u američke izbore 2020. godine ujedno i naratorica cijele priče. Upoznajemo tako tu Amerikanku (Emily Jones iz CODA) kojoj su ekscentrični nezaposleni tata Ron (Zach Galifianakis u svom standardno smotanom izdanju) i mama Billie (Connie Britton) nadjenuli to čudnovato i bizarno ime. Otkriva nam ona tako da se još kao djevojčica zainteresirala za izučavanje jezika, posebno onih koji se govore u srednjoj Aziji, a poznavanje tih jezika će je nakon srednje škole odvesti i u američku vojsku. Jezik nam je najpotrebniji resurs, uvjerit će je u vojsci i ona će odmah dobiti zadatak slušanja talibana kako razgovaraju negdje u Afganistanu. I vrlo brzo shvatit će da to nije ono što je željela jer čim čuje da neke sumnjive riječi, dronovi se aktiviraju.
Nadala se ona svo to vrijeme kako će dobiti zadatak na terenu, a kada se to ne dogodi, prihvatit će poziv iz američke sigurnosne agencije (NSA). U središtu pažnje je praktički svo vrijeme grižnja savjesti koju svo vrijeme osjeća ta čudakinja. Svu svoju frustraciju ona izbacuje na ekstremnim treninzima, no pokušaj da se iz ove priče napravi karakterna studija, baš i nije do kraja profunkcionirala. Koliko god se Jones trudila, scenarij joj praktički i ne dozvoljava da se izdigne u višeslojni, trodimenzionalni lik, a zapravo najzanimljiviji dio odnosno suđenje i njen život nakon što je proglašena za nacionalnog izdajnika vidimo tek u kratkim crticama. Baš kao i prethodni film, ostalo je to na razini prosjeka, a nadam se da je s ovim filmom konačno završeno eksploatiranje lika i djela ove pomalo naivne djevojke koja će na kraju fino nastradati.
Primjedbe
Objavi komentar