Nijemac Edward Berger se prije koju godinu predstavio senzacionalnom ratnom dramom "Na zapadu ništa novo" po poznatom istoimenom Remarqueovom romanu, a jasno da mu film koji je osvojio četiri Oscara i imao još pet nominacija otvorio vrata prema Engleskoj i Americi. I s "Konklavom" je Berger potvrdio da je vrstan režiser, a potpuno je to drukčiji film, psihološki triler snimljen na tragu paranoičnih trilera sedamdesetih kakve je recimo snimao Alan Pakula (Klute, Parallax View, All the President's Men) s time da se ovdje radnja uglavnom odvija iza zatvorenih vrata Vatikana. Kao književni predložak mu je poslužio istoimeni roman britanskog pisca Roberta Harrisa od kojeg je odličan scenarij napravio iskusni Peter Straughan (Tinker Tailor Soldier Spy), a iskreno se nadam da će sjajni engleski glumac Ralph Fiennes konačno dobiti Oscara za ulogu kardinala Thomasa Lawrencea.
Fiennes je žrtva jedne od najvećih pljački u povijesti Oscara te mi i dalje nije jasno na koji način on nije dobio nagradu za sporednu ulogu sadističkog upravitelja logora Amona Goetha u "Schindlerovoj listi", već je ona otišla Tommyu Leeu Jonesu za ulogu policajca u "Bjeguncu". Kasnije je Fiennes nominiran još samo jednom, za glavnu ulogu u "Engleskom pacijentu". Uvjeren sam da mu nominacija ovaj puta ne može izmaknuti, a iako još nisam pogledao sve filmove koji se spominju kao oskarovski kandidati, već sada mogu reći kako navijam za Ralpha čija je izvedba ovaj puta puno suptilnija, ali opet podjednako impresivna. Osim što je kardinal, njegov Lawrence je i dekan kardinalskog zbora i na njemu je zadatak da predsjeda kardinalima prilikom izbora novog pape.
A stari papa upravo je iznenada umro i u Vatikan su se sjatili kardinali sa svih strana svijeta kako bi izabrali novog poglavara katoličke crkve. Iako je ova priča fikcionalna, "Konklava" na izvanredan način zamišlja kako bi mogla izgledati ta demokratska procedura izbora valjda jedinog apsolutnog monarha u cijelom svijetu (Vatikan je i službeno po društvenom uređenju jedina izborna monarhija). Do kraja ćemo shvatiti da je to iznimno kontroverzan, provokativan i subverzivan film koji bi možda mogao naljutiti one sa čvrstim katoličkim uvjerenjima iako po meni tu i nema ništa posebno antikršćansko kako su Bergerov film predstavili pojedini konzervativni komentatori.
Fiennesov Lawrence je središnji lik filma i praktički ne postoji scena u kojoj ga ne vidimo. Svi su u šoku zbog iznenadne smrti starog pape, a Lawrence koji prolazi kroz određenu krizu vjere, pomalo je u strahu jer njega neki kolege vide kao izglednog kandidata za novog papu iako on izričito tvrdi da to ne želi. Odmah ćemo saznati i prave izgledne kandidate, među kojima je i liberalni Bellini (Stanley Tucci), konzervativni reakcionist Tedesco (Sergio Castellitto) za kojeg Lawrence smatra da bi unazadio crkvu svojim stavovima. John Lithgow je američki kardinal Tremblay kojeg također mnogi vide kao jednog od favorita dok je Lucian Msamati afrički biskup Adeyemi koji se nada da bi mogao postati prvi papa crnac. U zadnjim trenucima uoči same konklave pojavit će se u Rimu svima nepoznati svećenik Benitez, kojeg je pokojni papa nedavno imenovao kardinalom Kabula bez da je to itko znao.
Da ne bi glumačka ekipa bila isključivo sastavljena od muškaraca tu je Isabella Rossellini kao sestra Agnes koja se nekoć brinula za papu. Neposredno prije nego što je umro, papa je odbio Lawrenceovu ostavku na mjesto dekana, a ta pozicija donijela mu je jako dobro poznaje sve kandidate i on ne želi da za papu bude izabran netko tko to ne zaslužuje. Opasni su oni koji žele biti papa, govori Lawrence, koji otvoreno navija za progresivnog Bellinija tijekom glasanja, no mnogi kardinali upravo njemu daju glas iako on to izričito ne želi. Sjajno Berger ovdje pokazuje spletke koje izvode razni kardinali kako bi iz igre pokušali eliminirati konkurente, a izgleda to kao pravo politička igra.
Iz glasanja u glasanje situacija se mijenja i čini se da nitko nije ni blizu kako bi prikupio dvije trećine glasova, a Lawrence se sve više bori sa samim sobom, dvojbama i strahovima da on nije pravi izbor. No, još više ga je strah toga da bi novi poglavar crkve mogao postati netko pokvaren, po njemu nedostojan te pozicije i da bi takav papa mogao odvesti crkvu u pogrešnom smjeru. Kao da situacija sama po sebi nije dovoljno stresna, tako se da naslutiti da je situacija nemirna i izvan crkve. Priča se o mogućim terorističkim napadima, a Lawrence je jedini koji dobija određene vijesti iz vana dok je kardinalski zbor zatvoren.
Majstorski Berger tu gradi uzbuđenje i pretvara se "Konklava" u pravi paraonični triler iako se cijeli film odvija u tim raskošnim vatikanskim dvorana. Vizualno to izgleda sjajno, ali i pomalo groteskno kad vidimo sav taj grimiz i zlato, te nepregledne dvorane, najmodernije sobe, nepregledna dvorišta papinske države u kojima se održavaju ti čudnovati izbori. Svaki kardinal želi biti papa i već je za sebe odabrao ime, govori Lawrenceu koji se i dalje bori s time da se ne osjeća dostojnim za papu, netko od kolega. I shvatit ćemo stvarno da svaki od tih kardinala koji je došao na konklavu makar potajno želi postati papa, no sve će do kraja dočekati neka iznenađenja.
Primjedbe
Objavi komentar