Drugi dio čuvene antiratne trilogije japanski filmaš Masaki Kobayashi je podnaslovio "Put u vječnost". Radnjom se ovaj film nastavlja na prethodni, prvi film iz trilogije "No Greater Love" koji se pojavio samo nekoliko mjeseci ranije. Kobayashi je zapravo sagu koja se proteže kroz razdoblje drugog svjetskog rata i poraća planirao snimiti kao jedan film, no nekako sumnjam da bi baš bilo puno onih koji bi sjedili u kinima i gledali jedan takav film od ukupno deset sati. Na samom početku rata glavni protagonist Kaji (Tatsuya Nakadai) je uspješno je izbjegavao novačenje u japansku vojsku i umjesto toga su ovaj mladi inženjer i njegova žena poslani u Mandžuriju u radni logor.
Ondje je bio nadglednik radova koje su uglavnom izvodili zarobljeni Kinezi, a nakon što se pobunio zbog lošeg tretmana zarobljenika, konačno mu je stigao i poziv za vojsku. Tako na početku "Road to Eternity" Kajia vidimo među novacima u japansku vojsku, a zbog sumnje da simpatizira komunističku misao zadane su mu najteže zadaće. Stariji vojnici maltretiraju regrute, a pravičnom Kajiu zapovjednik će dopustiti posjet njegove supruge Mischiko. Kaji razmišlja o dezertiranju iz garnizona koji se nalazi negdje na teritoriju Kine, a ponovno će ga njegova narav i želja za pravdom i idealima dovesti u probleme.
Nakon što si njegov kolega oduzme život, Kaji će se pobuniti protiv sustavnog maltretiranja, okrutnosti i iživljavanja nad vojnicima. Kako vrijeme prolazi i kako postaje sve očitije da će Japan izgubiti rat, tako i zapovjednici postaju sve okrutniji prema regrutima, a sovjetska Crvena armija sve je bliže i pitanje je trenutka kada će stići i do Kajievog kampa. I "Put u vječnost" sjajno nastavlja ondje gdje je stao "Nema veće ljubavi" i impresivna je to antiratna i humanistička saga koja za tadašnje vrijeme na iznimno realističan način prikazuje to ratno vrijeme. Pogotovo za to doba, krajem pedesetih, kada je gubitak rata za dobar dio japanskog društva i dalje bio tabu tema i težak udarac na nacionalni ponos od kojeg se dugo nisu oporavili.
Prikazuje Kobayashi sjajno taj militaristički sustav i japanski način razmišljanja u kojem praktički nikome ne pada na pamet propitkivati autoritete i postavljati pitanja je li ono što čine dobro i pravedno. Naravno da je u takvim sustavima i u takvim vremenima uvijek bilo takvih ljudi, onih koji su upozoravali da ono što se čini ne valja i da će u ovom slučaju Japan na kraju platiti skupu cijenu zbog svega onoga što čini. No, buntovni nekonformist poput Kajia u takvom sustavu jednostavno ne može proći dobro i mora nastradati zbog svojih uvjerenja i pokušaja da ukaže na ono što ne valja. Ovu sjajnu sagu koju je britanski filmski kritičan David Shipman u svojoj knjizi "The Story of Cinema" proglasio najboljim filmom svih vremena, Kobayashi je dvije godine kasnije zaključio podjednako impresivnim trećim dijelom podnaslovljenim "A Soldier's Prayer".
Primjedbe
Objavi komentar