Trebala je ova britanska serija biti neka vrsta odgovora na legendarno "Ime ruže" Umberta Eca, no nije to baš profunkcioniralo onako kako sam se nadao. Grbavog inspektora Matthewa Shardlakea osmislio je britanski pisac povijesne misterije C. J. Sansom i do sada je obavljeno sedam romana o ovom junaku. "Ime ruže" nisam tu spomenuo slučajno jer radnja se tu odvija u Engleskoj za vrijeme vladavine kralja Henrika VIII., najpoznatijeg po tome što se ženio šest puta i što je Englesku odvojio od katoličke crkve. I u stvarnim povijesnim okolnostima fikcionalni inspektor provodi tu istragu, a prava je šteta što je "Shardlake" bio dosta slabašan izvedbeno jer okruženje je ovdje zaista izvanredno.
I inače volim priče koje se zbivaju u nekom povijesnom razdoblju, a godina je 1536. i jebežljivi kralj upravo je dao smaknuti svoju drugu ženu Anne Boleyn. Koju godinu ranije zbog nje se odvojio od Rima, a primjer vladara morali su slijediti i svi njegovi podanici te veliki broj Engleza htjeli, ne htjeli odbacuju katolicizam. No, Engleska je i dalje svejedno puna katolika i samostana, a upravo u jedan takav će se zaputiti Shardlake. A tog u knjizi grbavog inspektora / pravnika utjelovio je engleski mladi glumac Arthur Hughes, osoba s invaliditetom odnosno boluje on od nečega što se naziva radijalna displazija zbog čega mu je desna ruka izobličena i izgleda da opišem slikovito, damibogprosti, kod ručica onog tipa u "Mrak filmu" koji sve oko sebe gađa pire krumpirom.
Henrikova desna ruka odnosno njegov ministar Thomas Cromwell (Sean Bean) poslat će Shardlakea da istraži misteriozno ubojstvo u samostanu svetog Donata u izoliranom gradiću Scarnseau. I baš poput "Imena ruže", razvija se to kao povijesni whodunit čija se radnja odvija u samostanu. I dok je mudri Shardlake koji po sposobnosti dedukcije djeluje kao neki davni predak inspektora Herculea Poirota zaista pokušava otkriti tko je ubojica, a novi mrtvi samo će se ondje redati, kralju je zapravo jedino bitno da što prije zatvori slučaj i proglasi svećenike iz samostana krivima kako bi imao povod da ih izgna i dokopa se crkvenog bogatstva. I premda sve ovo na prvu zvuči iznimno intrigantno i zanimljivo, sama izvedba je tu bila dosta problematična i zbilja me to naljutilo.
Nije to ni blizu onih britanskih top produkcija iako je ugođaj mračan i misteriozan te je gotovo svaki stanovnik samostana sumnjiv i očigledno svi nešto skrivaju. Sve je tu na kraju bilo nekako neuvjerljivo, a izvedba i po režiji i glume, ponajviše scenarija bili su baš tanki i razočaravajući. Jedna je to od onih novih, pomodarskih tzv. colorblind serija u kojima su likovi praktički svih rasa pa je tako opat samostana crnac, baš kao i još nekoliko drugih likova na višim funkcijama iako nešto takvo u stvarnosti za vrijeme tudorovske Engleske jednostavno nije bilo moguće. I nije to bio glavni problem "Shardlakea" i inače me takve stvari pretjerano ne smetaju, pogotovo ne u ovakvim ipak fikcionalnim sadržajima, no po kvaliteti je ipak ovaj povijesni murder mystery bio razočaravajuć, a vidjet ćemo hoće li se što promijeniti po tom pitanju u najavljenim novim sezonama.
Primjedbe
Objavi komentar