THE AGE OF INNOCENCE (1993,SAD) - 10/10


 

Romantična drama čija se radnja odvija u New Yorku 1870-ih godina prošlog stoljeća možda je i najnetipičniji film u itekako bogatoj i velikoj filmografiji velikog Martina Scorsesea. Pozabavio se on u "Doba nevinosti" potpuno drugim aspektom života najvećeg američkog grada u odnosu na onaj koji je prikazao desetak godina kasnije u "Bandama New Yorka". I to je remek-djelo bilo baš njegov prepoznatljiv film, brutalna i okrutna saga o kriminalnim organizacijama grada neposredno uoči američkog građanskog rata. Premda u "Doba nevinosti" bandi nema, već je to drama o visokom njujorškom društvu, tamošnjim elitama, zapravo je to ponovno brutalna i okrutna priča, a sam naziv je prilično ironičan.

Doduše, na tom ironičnom nazivu možemo zahvaliti autorici istoimenog romana iz 1920. godine Edith Wharton koji su sam Scorsese i Jay Cocks (s kojim je radio i na Bandama New Yorka) adaptirali u filmski scenarij. Elegantna je to kostimirana drama koja tematski više podsjeća na nešto što je u to vrijeme snimao tandem Merchant - Ivory o britanskoj aristokraciji kasnog 19. stoljeća. Ujedno je "The Age of Innocence" Scorseseov hommage svojim možda i najvećim uzorima, britanskim filmašima Michaelu Powellu i Emericku Pressburgeru, ponaviše njihovom "Crnom narcisu" iz 1947. godine.

Više puta je Scorsese isticao koliko je ovaj dvojac utjecao na njega, a to je zasigurno najočitije u ovom filmu, još jednom u nizu njegovih remek djela kojim je potvrdio da je nenadmašan velemajstor i autor ne samo s nevjerojatnim stilom, već i erudicijom i poznavanjem filmske umjetnosti. U samoj svojoj srži riječ je o jednoj od onih poznatih priča o nemogućim ljubavima. Ljubavima koje se zbog raznih razloga ne mogu realizirati, a glavni povod su ovdje striktne društvene konvencije tog visokog njujorškog društva, nepisana pravila američke aristokracije čije je kršenje značilo i izbacivanje iz tog društva. Brakovi su ondje čvrsti kao savezi, a njihov možda i glavni smisao je da se generacijama skupljano bogatstvo kod tih familija ne rasipa.

Zato i nije dopušteno muškarcima i ženama da svoje želje i čežnje stavljaju ispred onoga što im je namijenila društvena uloga, a situacija je to gotovo identična onoj među kraljevskim i plemićkim lozama za vrijeme europskog feudalizma. Za tu njujoršku aristokraciju brakovi iz ljubavi su nešto vulgarno i opasno, posebno ako se to odnosi na nekoga izvan tog visokog kruga, a mladi pravnik Newland Archer (Daniel Day Lewis) je zaručen za lijepu mladu May Welland (Winona Ryder). I čini se na početku da bi to za oboje mogla biti win-win situacija. Em su oboje iz bogatih i uglednih obitelji, em se čini da se zaista vole.

No, djeluje i njihov odnos tako uštogljeno, umjetno, no svejedno su oboje zadovoljni takvom pogodbom, sve dok Archer jedne večeri u operi ne susretne daljnju rođakinju koju nije vidio godinama. Ellen (Michelle Pfeiffer) je sada grofica Olinska, udana za bogatog poljskog plemića i godinama ona već živi u Europi, a Archera će posebno impresionirati njena slobodoumnost i odlučnost da se ne drži tih nepisanih pravila njujorške elite. Upravo taj duh kao da će najviše privući Archera grofici koja je na lošem glasu ne samo zato što se udala izvan tih njujorških krugova, već i zato što se planira razvesti od muža. I tako ona sama obilazi te društvene događaje gdje je svi ogovaraju iza leđa, bez obzira što praktički svi muškarci potajno sline za njom.

Sama njena prisutnost je neka vrsta prijetnje za cijeli taj društveni poredak desetljećima izgrađivan, a njeno prisustvo moglo bi postati i problem za do jučer čvrste zaruke između Archera i May. Na briljantan način Scorsese nas uvodi u svijet te njujorške aristokracije, među tu taštu i samodopadnu ekipu koja s visoka gleda na sve oko sebe. Svijet je to za sebe i ne zamaraju se oni uopće problemima ostatka društva, a glavna zanimacija su im tračevi, ogovaranja, spletkarenja, tako da će svi navijati za neuspjeh potencijalne romanse Archera i grofice. I film je to o žrtvi, o slomljenim snovima, snimljen s toliko elegancije i stila, a čudesna zadnja scena baš je razarajuća i možda najbolje pokazuje sve o životima ljudi tog doba.

IMDB LINK 

Primjedbe