Sue Kim nas u svom dokumentarcu vodi na korejski otok Jeju i upoznaje sa ženama koje se i dalje bave ronjenjem na dah i hvatanjem morskih plodova. Te žene nazivaju se Haenyeo, a riječ je o tradicionalnom načinu ribarenja koji podrazumijeva potragu po morskom dnu bez boca s kisikom. Specifičnost je da se tim poslom bave isključivo žene, a UNESCO je 2016. godine tu drevnu vještinu prepoznao kao nematerijalnu kulturnu baštinu. Taj način ribarenja na vrhuncu je bio šezdesetih godina prošlog stoljeća kada se čak 30 tisuća žena na Jejuu i okolnim otocima bavilo tim poslom, a danas ih je ostalo oko 4000. I to uglavnom žene od 60, 70 pa i 80 godina.
I dok nas u početku Kim upoznaje s tom starom vještinom i ženama koje je i dalje prakticiraju, nakon nekog vremena će "The Last of the Sea Women" prerasti iz dokumentarca na tragu National Geographica u aktivističko - problemski dokumentarac. Zbog klimatskih promjena te korejske roniteljice imaju sve manje lovine u moru koje je nekoć bilo iznimno bogato hobotnicama, morskim krastavcima, ježevima i svim ostalim što vade. No, tu je i puno veća opasnost jer vidjet ćemo da se Japan upravo priprema ispustiti u more potencijalno kontaminiranu vodu nakon katastrofe u nuklearnoj elektrani Fukushima. U tim trenucima film se pretvara u aktivistički i environmentalistički i upozorava na probleme s kojima se susreću ne samo te stare roniteljice, već i ostatak svijeta.
Nekako mi je bolje funkcionirao ovaj film dok se činio kao klasični opservacijski dokumentarac u kojem autorica bilježi način života i prati svoje živopisne protagonistice. Te bakice koje i dalje svakodnevno zaranjaju u morske dubine bilo ljeto, bila zima i pričaju kako je za njih to više od posla, pravi stil života. Prisjećaju se kako je to izgledalo nekoć kada se ta vještina prenosila s majke na kćeri i kako je to bio zapravo jedini posao koje su žene na otoku Jeju mogle raditi. Pričaju kako je nekoć bila sramota za ženu baviti se ronjenjem i ribolovom, no mnoge su bile prisiljene na to jer nisu imale drugih opcija. Danas ih više, ističu, nije sram što se bave time, već su iznimno ponosne.
Primjedbe
Objavi komentar