Snimio je iskusni Emmanuel Courcol (prethodni njegov film "The Big Hit" izabran je za europsku komediju godine) gorko - slatku humornu dramu baš u duhu klasičnog francuskog filma. Šarmantnu dramediju uz koju se gledatelj može smijati pa i plakati, a "En fanfare" ili "The Marching Band" je film pomalo na tragu sjajnih "Nedodirljivi" Nakachea i Soledana. Premijeru je "The Marching Band" imao u kao specijalna projekcija festivala u Cannesu, a dogurao je i do osam nominacija za francusku filmsku nacionalnu nagradu Cesar, među njima i onu za najbolji film. Za glavnog junaka Thibauta (Benjamin Lavernhe) film počinje ogromnim šokom.
Dirigent pariškog filharmonijskog orkestra na jednoj probi samo će se srušiti i ispostavit će se da boluje od leukemije. Drugi šok će uslijediti kada sazna da mu za izliječenje treba presađivanje koštane srži, a kao prirodan izbor nametnut će se tu njegova mlađa sestra. No, pokazat će se da mu je ona nekompatibilna i to zato jer mu nije sestra, već će na taj grubi način saznati da je zapravo kao dijete posvojen. Da tu ne bude kraj škovima, pokazat će se Thibaut ima i mlađeg brata za kojeg i nije znao da postoji, Jimmya (Pierre Lotin) koji također nije imao pojma da ima brata.
I čini se na prvu da njih dvojica ne mogu biti različitiji. Dok je Thibaut odrastao u Parizu u očito dobrostojećoj obitelji intelektualaca što mu je omogućilo i kvalitetno obrazovanje zahvaljujući kojem je i postao poznati dirigent, Jimmy je čitav život proveo u Lilleu. Radi on u kantini tvornice, no genetika je očigledno odradila svoje jer i on je glazbeno nadaren i član je lokalne limene glazbe i svira trombon. Iako će i on u početku biti u potpunom šoku, pristat će na donaciju koštane srži novootkrivenom bratu. Nakon što operacija uspije, počet će se oni povezivati i zbližavati, ponajviše zahvaljujući sličnom glazbenom ukusu, a problemi će nastati kada Jimmyeva limena glazba ostane bez dirigenta koji je zbog posla odlučio preseliti u drugi grad.
I nije teško pretpostaviti koja će biti Jimmyjeva ideja, no naravno da to neće ići samo tako jer pretvorit će se sve to vrlo brzo u potpuni kaos. Bio je "The Marching Band" baš šarmantna, topla komedija, jedan od onih gorko - slatkih filmova nakrcanih glazbom koji je jednostavno teško ne voljeti. Likovi su dobri i vrlo brzo će se braća uvući pod kožu jedan drugom, kao i gledatelju, pogotovo Jimmy, a premda je riječ o filmu koji koristi iskušanu formulu, bilo je to iznad očekivanja. Naravno da će u jednom trenutku braća razmišljati kako bi im se životi razvijali da su kao djeca ostali zajedno ili da je Jimmy završio u Parizu, a Thibaut u Lilleu. Možda bi u tom slučaju Jimmy bio taj koji bi imao uspješnu glazbenu karijeru dok bi Thibaut bio dirigent limene glazbe.
Primjedbe
Objavi komentar