Baš u zadnje vrijeme razmišljam kako Francuzi još od vremena novovalnih genijalaca Truffauta, Godarda, Chabrola pa Tatija i Renoira prije njih ili Mallea i Bressona nemaju redatelja tog kalibra. Dakako da je i kasnije iz ove velike filmske zemlje došlo mnogo dobrih i uspješnih filmaša, no teško da se itko od njih može staviti u istu rečenicu s ranije navedenim velikanima. Francois Ozon jedan je od modernih francuskih filmaša koje je tamošnja kritika i struka često pokušala pogurati i pretjerano ga dizala u visine. Iako stoji da Ozon ima dobrih filmova, sigurno nikad neće biti na razini filmskog genija, a ova je drama čak i ispod njegovog standardnog prosjeka.
Odmah mi je nešto bilo sumnjivo s "When Fall is Coming" kad nije premijerno prikazan niti na jednom od tri najprestižnija svjetska festivala (Berlin, Cannes, Venecija), gdje su prikazivani praktički svi njegovi filmovi. Umjesto toga je "Quand vient l'automne" premijeru imao na festivalu u San Sebastianu gdje je nagrađen za najbolji scenarij, a ta jesen u nazivu zasigurno nije slučajno jer i glavna protagonistica Michelle (Helene Vincent) je u jeseni života. Po odlaska u mirovinu odselila je ona iz Pariza na selo u Burgudniji gdje vrijeme ponajviše provodi s prijateljicom Marie-Claude. I premda na prvu njihov život možda djeluje idilično i onako kako bi ga mnogi željeli provesti u toj poznoj dobi, vrlo brzo ćemo shvatiti da je to jako daleko od idile.
Prvo će se pojaviti Michelleina kćer Valerie (Ludivine Sagnier koje se i dalje dobro sjećamo iz ponajboljeg Ozonovog filma "Bazena") koja majci nikako ne može oprostiti neke grijehe iz prošlosti. Ogorčena Valerie čak ne da majci da viđa unuka Lucasa, a situacija između mame i kćeri dodatno će eskalirati kada se Valerie otruje gljivama koje je njena mama pronašla u šumi i spremila joj. Bit će ona uvjerena da ju je mama namjerno otrovala, a gotovo istovremeno će se poklopiti da će iz zatvora izaći Vincent (Pierre Lottin), nepredvidivi sin Marie-Claude. Film je to koji se dijelom bavi i razočaranjem roditelja u svoju djecu za koju su uvjereni da je nisu uspjeli izvesti na pravi put, ali i o ljudima koji su svjesni svojih propusta i koji jednostavno moraju živjeti s njima, a razvit će se priča tu u pomalo neočekivanom smjeru.
Primjedbe
Objavi komentar