Činilo mi se u početku da bi ovaj norveški dokumentarac mogao biti stvarna verzija poznatog američkog filma "Captain Fantastic" u kojem je Viggo Mortensen glumio čovjeka koji je svoju djecu odlučio odgajati izoliran od svijeta u divljini. Tako je i obitelj koju ćemo upoznati u "A New Kind of Wilderness" odlučila nešto slično. Norvežanka Maria i njem muž Englez Nick odlučili su napustiti grad i sve što imaju uložiti u malu farmu smještenu na rubu šume. Njihova ideja je bila da će djecu odgajati i školovati sami, bavit će se uzgojem hrane, onoliko koliko im je potrebno, a rupe će krpati Maria koja je profesionalna fotografkinja. No, vrlo brzo njihov je plan propao na tragičan način.
Maria je oboljela od raka, ubrzo i umrla, a Nick je ostao sam s troje djece (Marijina kćer iz prethodne veze ranije je odselila k ocu), u dugovima i pitanje je može li nastaviti s takvim načinom života. Svijet za njihovo troje djece koja su cijeli život provela na farmi potpuno će se promijeniti, a Nick će shvatiti da postoji velika vjerojatnost da će morati mijenjati svoj životni stil i prilagođavati se na standardni društveni život. Emotivna je to i kompleksna dokumentarna obiteljska drama koju je Norvežanka Silje Evensmo Jacobsen snimala godinama, a još je ktome nadopunjena i snimkama koje je kroz godine napravila Maria. Nakon što Maria umre, Nick će imati velike dvojbe oko životnog stila koji su odabrali i koji su namijenili djeci.
Jer dok je Maria bila živa činilo se to sve kao idila, sve je funkcioniralo i taj njihov povratak korijenima bio je kao iz udžbenika, pravi eskapistički raj, no sada se odjednom sve raspalo. Sve više Nick tako razmišlja čini li katastrofu za svoju djecu i strahuje kako će se njegova kćer i dva sina snaći jednog dana kada shvate da svijet funkcionira potpuno drukčuje od mikrokozmosa koji su oni stvorili. Potresna je to i iznimno aktualna priča, tim više jer često možemo čuti mnoge kako filozofiraju o tome kako se treba vratiti u prirodu, maknuti se iz gradova, no vidimo i ovdje da to nije baš samo tako. I sam naziv filma je prilično ironičan jer ta divljina iz naziva se ne odnosi na izoliranu farmu na kojoj ova obitelj živi, već će za njih prava divljina biti civilizacija u koju bi se silom prilika trebali vratiti. Imao je "A New Kind of Wilderness" lijep festivalski život i osvojio je nagrade u Sundanceu i ZagrebDoxu, a izabran je i za norveški dokumentarac godine.
Primjedbe
Objavi komentar