Rumunjski fimaš Calin Peter Netzer prije nekoliko godina se predstavio sjajnim "Child's Pose", jednim od najboljih filmova rumunjskog novog vala. Već sam zaboravio da čovjek postoji, a konačno je on izbacio novi film. Netzer je inače Rumunj njemačkog porijekla (što se da naslutiti i po njegovom prezimenu) ili preciznije rečeno transilvanijski Saksonac, manjina germanskog porijekla koja stoljećima živi na tom području. Kako je riječ o etničkim Nijemcima, tako im je i za vrijeme Čaušeskuove diktature bilo dopušteno da napuste Rumunjsku i presele u svoju pradomovinu, a na to su se odlučili i Netzerovi roditelji. Od 8. do 14. godine, sve do 1989. i pada diktatora Netzer je živio u Stuttgartu, a sve to o autoru pišem jer priča "Familiar" pomalo podsjeća na njegovu životnu priču.
Netzer tako ovdje prati Dragosa Bindera (Emanuel Parvu), filmskog režisera koji je za novi film odlučio zaroniti duboko u neke obiteljske tajne, a traumu iz djetinjstva planira pretvoriti u film. Dragos pokušava shvatiti kako je njegovoj obitelji početkom osamdesetih, za vrijeme najžešćeg totalitarizma, bilo dopušteno napustiti Rumunjsku. Pokušava on doznati i zašto se raspao brak njegovih roditelja, oca Emila (Adrian Titieni) i majke Valerie (Ana Ciontea), ali i pravu prirodu odnosa između Valerie i misterioznog trenera plivanja Harald Stern (Vlad Ivanov) za kojeg se sumnja da je bio informator zloglasne tajne službe Securitate.
Kako će dublje istraživati obiteljske tajne, tako će se ponovno povezati s bivšom djevojkom, glumicom Ilincom (Iulia Lumanare), a odnos s njegovom mlađom trudnom djevojkom Alinom (Victoria Ecaterina Moraru) postajat će sve nategnutiji. Problem je samo što sve to djeluje pomalo konfuzno, a na površinu će sve više isplivavati njegov egoizam. Krivit će Dragos sve oko sebe za svoje pogreške i krive životne odluke, živčanit će i baš doslovno vrijeđati sve oko sebe, kao da je on bezgrešan, a svi ostali su budale, no do kraja će ne samo požaliti što je krenuo čačkati po prošlosti, već će uvidjeti da si je za dobar dio problema sam kriv. Zasigurno tu ima i dosta osobnog i u Dragosu se dijelom krije i sam Netzer, no nije ova misteriozna crnohumorna drama nije bila ni izbliza tako dobra kao ranije spomenuto remek-djelo.
Primjedbe
Objavi komentar