Strašnu obiteljsku tragediju francuski filmaš podrijetlom negdje sa sjevera Afrike Rachid Hami odlučio je iskoristiti kako bi snimio film. U noći sa 29. na 30. listopada 2012. godine pod nerazjašnjenim okolnostima je tijekom neke vrste inicijacije na prestižnoj vojnoj akademiji Saint-Cyr poginuo njegov brat. A već na početku filma "Pour la France" isto će se dogoditi 23-godišnjem Aissi (Shain Boumedine), mladiću porijeklom iz Alžira čije će stradavanje dovesti u stanje šoka njegovu obitelj. Posebno Aissinog starijeg brata Ismaela (Karim Leklou) i majku Nadiu (Lubna Azabal).
Drugi šok će slijediti kada shvate da vojska Aissu ne misli pokopati sa svim vojnim počastima pošto je on tehnički i dalje bio kadet, a jasno da će njegova obitelj povod za to vidjeti u činjenici da su oni useljenici u Francusku. No, obitelj će biti uporna jer činjenica je da je Aissa stradao kao vojnik, makar to bila i inicijacija, a akademija će na sve načine pokušavati skinuti odgovornost sa sebe i minimizirati cijelu situaciju. No, nije "Pour la France" jedan od onih filmova koji isključivo kritizira određenu problematiku, već on kao da postavlja pitanje što to znači biti Francuz i tko je zapravo danas Francuz.
Uvjeren je Ismael da bi Aissa bio pokopan sa svim vojnim počastima da je bio bijelac, a paralelno u flešbekovima pratimo i njihov život prije tragedije. Upoznajemo ih tako kao dječake još u Alžiru za vrijeme tamošnjeg građanskog rata s majkom i ocem vojnikom Adilom (Samir Guesmi) od kojeg je mama s njima doslovno pobjegla u Francusku. Ipak je u prvom planu odnos Aisse, pametnog, vrijednog mladića, studenta blistave perspektive i Ismaela, bijesnog i ogorčenog tipa koji je sitni kriminalac, a djeluje on kao jedan od onih tipova spremnih učiniti sve za svog brata.
Kvalitetna je to i pametna, kompleksna obiteljska drama o odgovornosti, ali i generacijskoj traumi koja kao da je usađena u ljude poput ove obitelji. Ljude koji su morali pobjeći iz svoje zemlje doslovno bez ičega, integrirati se u potpuno novom okruženju, prihvatiti sve običaje zemlje u kojoj žive i u kojoj su odrasli i smatraju se oni Francuzima. No, gleda li njihova zemlja na njih kao Francuze ili kao na neko nužno zlo, pitanja su kojima se bavi film premijerno prikazan u sekciji Horizonti festivala u Veneciji. Jak adut "Pour la France" su i kvalitetne glumačke izvedbe, posebno Lekloua kojeg smo zadnjih godina imali priliku gledati u dosta francuskih filmova.
Primjedbe
Objavi komentar