Ako mi nešto nikad nije bilo jasno, onda su to (između ostalog) ona glupa američka bratstva na tamošnjim sveučilištima. Oduvijek mi je to djelovalo kao teški debilizam u koji se učlanjuju baš oni najgluplji od najglupljih američkih sirovina, a film dugometražnog debitanta Ethana Bergera potpuno je potvrdio moja razmišljanja. Zapravo, vidjet ćemo u "The Line" da su ti tipovi (uglavnom) još veći debili nego što sam ih zamišljao. Pokazat će se na kraju ova kombinacija trilera i drame kao sasvim solidan film motiviran stvarnim događajima koji nam donosi jako dobar uvid u funkcioniranje jednog takvog bratstva. Do kraja ćemo shvatiti zašto se u njega učlanjuju i neki možda normalni mladi ljudi, a jedan od takvih sigurno je i Tom Baxter (Alex Wolff), student druge godine sveučilišta u Georgiji koji jedva čeka da ljeto završi pa da se vrati svom Kappa Nu Alpha (KNA) bratstvu.
On i živi s cimerom Mitchom (čije roditelje su odglumili John Malkovich i Denise Richards), debelim i antipatičnim razmaženim tipom čiji je otac lokalni moćnik. Tom je s druge strane siromašan i zasigurno on u bratstvu vidi i priliku za društveno uspinjanje jer i mnogi drugi članovi bratstva su sinovi bogataša i moćnika. Nova je akademska godina pa stižu brucoši i stiže vrijeme za inicijaciju novih članova bratstva, a buntovni i pomalo arogantni mladić po imenu Gettys O'Brien od početka će iritirati debelog snoba Mitcha. No, Gettysa će protežirati predsjednik bratstva Todd (Lewis Pullman) i sve će to voditi do potpune katastrofe u samoj završnici.
Do tada je to zapravo zanimljiva psihološka drama u kojoj kao da će i Tom početi razmišljati je li mu uopće mjesto u bratstvu s tim sirovinama jer on zapravo i nije takav tip. Pogotovo kada upozna kolegicu crnkinju Annabelle (Halle Bailey) koja će mu se svidjeti, no ona je očigledno posve drugi svijet od primitivnih macho djetinjarija, drogiranja i sličnih gluposti koje idu s jednim bratstvom. Nije teško za pretpostaviti tko će od članova bratstva na kraju izvući deblji kraj kada se situacija potpuno otme kontroli; siromašni klinci poput Toma ili bahati bogoti snobovi poput Micha.
Odlučio se Berger za drukčiji pristup od većine filmova u kojima smo pratili pustolovine tih idiotskih bratstava. I na samom početku dok se i gledatelj osjeća kao dijelom KNA, nije to ni izbliza klasična studentska komedija, a kako će vrijeme prolaziti, tako će i priča postajati sve mračnija. Film je to koji propitkuje tu subkulturu američkih bratstava prožetih nasiljem, sirovošću i gotovo pa vojničkom stegom jer se očekuje da novi članovi moraju slijepo slijediti naređenja starijih ma koliko ona bolesna i suluda bila. Jako dobro je posložena dinamika odnosa među likovima i članovima bratstva, shvaćamo kako funkcionira hijerarhija, ali i kako mnogi mladi na članstvo u nečem takvom gledaju kao na priliku za ulazak u visoko društvo i pristaju platiti skupu cijenu za to.
Primjedbe
Objavi komentar