Francuza Michela Hazanaviciusa i dalje najbolje pamtimo po filmu "The Artist" koji je 2011. godine osvojio Oscara za najbolji film, a njemu donio Oscara za najboljeg režisera. Za razliku od brojnih kolega sa svih strana svijeta koji su osvajanje Oscara odlučili kapitalizirati odlaskom u Ameriku, Hazanavicius je nastavio nekim svojim putem. Nije on kasnije uspio ponoviti ni približan uspjeh, a sada se odlučio okušati i u animiranom filmu. "The Most Precious of Cargoes" je ujedno bio i prvi animirani film prikazan u glavnom natjecateljskom programu Cannesa još od 2008. godine i filma "Waltz With Bashir", a ističe se ovaj animirani film i po tome što je posljednji u kojem je nastupio slavni francuski glumac Jean-Louis Trintingant i to kao narator.
Riječ je o postmodernističkoj bajci čija se radnja odvija za vrijeme Drugog svjetskog rata u neimenovanoj europskoj zemlji, po svemu sudeći Poljskoj. Umjetnički je to animirani film koji se po stilu i poetici potpuno razlikuje od komercijalnih američkih crtića, a film je zapravo adaptacija romana za djecu Jean-Claudea Grumberga čiji je otac stradao u nacističkom logoru smrti. Grumberg je također poznata faca u svijetu francuskog filma i pisao je on scenarije još s Truffautom i Gavrasom, a na prvi pogled okruženje tu djeluje kao da je iz neke bajke braće Grimm. Zima je, snijeg je do koljena, a blizu kolibe u šumi u kojoj žive drvosječa i njegova žena gotovo svakodnevno prolaze vlakovi koji prolaze Židove u logore.
Jedan putnik u jednom od vlakova napravit će očajnički potez svjestan što ga čeka kada vlak stigne na odredište. Izbacit će maleno dijete, još dojenče kroz prozor na snijeg u nadi da će ga netko pronaći, a upravo to će se i dogoditi. Plač malene djevojčice čut će siromašna drvosječina žena i smilovat će se jadnom djetetu te će ga donijeti kući. Mrzovoljni drvosječa u početku neće biti zadovoljan zbog toga jer je svjestan on da se radi o židovskom djetetu zbog kojeg bi i oni mogli stradati. No, kako je njihovo dijete ranije umrlo, a druge djece nemaju tako će se i njemu to maleno dijete vrlo brzo uvući pod kožu i prihvatit će ga. I lako je za pretpostaviti da ova tužna priča ne može završiti dobro, a iako je Hazanavicius snimio prilično sentimentalan film, dobro je to upozorenje da zlo nikad ne spava, kao i da postoje ljudi spremni riskirati vlastite živote da bi spasili one koje uopće i ne poznaju.
Primjedbe
Objavi komentar