Imam osjećaj kao da je zadnjih godina kad je u pitanju horor svaki treći, četvrti napravljen po istom kalupu. Mama i njena djeca nalaze se u nekoj izoliranoj kući dok na njih vrebaju neke stvarne ili fantazijske opasnosti (na pamet mi odmah padaju recimo nedavni "Hold your Breath" i "Never Let Go"), a "The Woman in the Yard" je bio uvjerljivo najslabiji izdanak te varijacije na temu. Ta mama je ovdje Ramona (Danielle Deadwyler) koja na izoliranoj farmi u Georgiji živi sa sinom tinejdžerom i mlađom kćeri. Još uvijek se ona pokušava oporaviti od tragične nesreće u kojoj joj poginuo muž, a ona je slomila nogu.
Jednostavno ona kao da nije spremna nastaviti dalje sa životom, potpuno je odlučila i sebe i djecu otuđiti od ostatka svijeta. Ne plaća ona uopće račune zbog čega im je isključena i struja, a kao da to nije dovoljno jednog dana će im se na livadi ispred kuće pojaviti misteriozna žena prekrivena dugim crnim velom koja sjedi na stolcu. Nikome nije jasno tko je ona i zašto se tamo i kako pojavila, a čini se da to ni misteriozna gospođa ne zna. Kad ta žena pokaže Ramoni krvave ruke i kaže joj nešto u stilu "danas je dan", ova će se u panici povući u kuću i pokušati uvjeriti djecu da je sve u redu.
Iako režiju potpisuje Španjolac Jaume Collet-Sera koji je štancao svakakve idiotarije, no imao je on solidnih trenutaka u hororu (Orphan, The Shallows), bio je ovaj film baš bedast. Prepun stereotipa i nevjerojatno iritantan, nelogičan pa i glup jer do trenutaka kada postane jasno o čemu bi se tu moglo raditi, već sam potpuno izgubio zanimanje. A još jedna je to od onih kombinacija psihološke drame i horora i fantazije o osjećaju krivnje koji se pretvara u neku simbolički stvarnu opasnost i zlo koje dolazi na naplatu. Nije to ni izbliza profunkcioniralo onako kako je Collet-Sera vjerojatno zamislio, a ne samo da je "The Woman in the Yard" bio dosadan, već se i koncept do kraja potpuno raspao i pretvorio u besmislicu.
Primjedbe
Objavi komentar