Brutalnu dramu o načinu na koji funkcionira taj crony ili pokvareni, izopačeni kapitalizam na ovim prostorima snimio je srpski filmaš Miloš Pušić. Sve ono što ćemo vidjeti u "Herojima radničke klase" svima je nama jako dobro poznato i sa svime time smo se ili osobno susreli ili pak čitamo u novinskim izvještajima. Priča je to o dvije strane medalje današnjeg posttranzicijskog kapitalizma u kojoj je Pušić čak nekako prenaglasio i potencirao sve te anomalije kojima svjedočimo, a premijeru su "Heroji radničke klase" imali u Panorama sekcija festivala u Berlinu. Radnja filma odvija se u Novom Sadu, a pratimo tu zaposlenike jedne graditeljske firme.
S jedne strane su fizički radnici, bauštelci kojima gazda prevarant već mjesecima nije isplatio plaću, a između njih je Lidija (Jasna Đuričić), agentica za odnose s javnosti u kompaniji koja se bavi nekretninama. Zapravo je ona ljubavnica vlasnika firme Mikija, tipa za kojeg nam od prvog trenutka kad ga vidimo Pušić sugerira da je hladnokrvni varalica i prevarant. Nije ni ona puno bolja jer vidimo je na početku kako siromašnu obitelj hladnokrvno izbacuje iz stana, a koji trenutak kasnije Miki pokušava uvjeriti mladi par da je zemljišno - knjižno sve u redu sa stanom koji planiraju kupiti, iako nam je jasno da nije.
Ti heroji iz ironičnog, čak i ciničnog naziva filma su radnici na ogromnoj zgradi čiji je investitor Miki, a njihov neformalni vođa je Profesor (Boris Isaković), visoko obrazovani tip koji očito nema drugog izbora, već raditi fizički. I ne samo da nisu plaćeni tko zna od kada, već rade bez ikakve zaštitne opreme i osiguranja, a Profesor će ih pokušati organizirati da prekinu radove dok im se ne isplate dugovi. Jak adut je što Miki pokušava zgradu prodati drugom investitoru i kratki su rokovi za završetak radova, a do kraja će situacija potpuno eskalirati. I moram priznati da me kraj silno razveselio (možda baš zbog toga sam mu dao i pol boda veću ocjenu), a snimljeno je to u naturalističkom, gotovo dokumentarističkom stilu.
Nemirnom kamerom iz ruke, sve to djeluje prilično kaotično, a iz naizgled tipične socijalne drame pretvorit će se "Heroji radničke klase" do kraja gotovo u triler. Iako je to daleko od komedije, odiše ovaj film čak ne crnim humorom, već gorkom ironijom i cinizmom, a istovremeno je to i zanimljiva društvena studija. I dok nam je dobro poznato da je dio tih naših vrlih kapitalista spreman na sve za koji euro više, Pušić se tu čak i više fokusira na tu prilično heterogenu skupinu radnika. Iako su svi u istim govnima, gotovo svi oni daju se lako izmanipulirati, okrenuti jedan protiv drugoga i bio je to svakako zanimljiv i gorak film.
Primjedbe
Objavi komentar