Yasujiro Ozu je poslije Akire Kurosawe možda i najvažniji i najutjecajniji japanski filmaš, a bio je on pravi osobenjak. Nikad se nije ženio i živio je s mamom do njene smrti 1961. godine, a dvije godine kasnije je i sam umro od raka grla i to točno na svoj 60. rođendan. Bio je strastveni pušač, obožavao je sake, a bio je osebujan i po pitanju filma. Pravi inovator, vizionar koji je bio itekako filmski načitan i dobro je poznavao američki film, no išao je on potpuno drukčijim putem. "Kasna jesen" definitivno nije njegov najbolji i najpoznatiji film, no stilski je to tipični primjer njegovog stvaralaštva. Komorna je to humorna melodrama u čijem su središtu pažnje udovica i njezina kćer.
Njihov suprug odnosno otac upravo je umro, a na sedmu godišnjicu njegove smrti našla su se tri njegova najbolja prijatelja. Udovica Akiko i njena 24-godišnja kćer Ayako i dalje žive zajedno, a tri prijatelja će se kroz dugi razgovor doći do zaključka da je stiglo vrijeme da se Ayako uda. I svim silama će joj oni pokušati pronaći budućeg muža iako očigledno mlada moderna žena uopće nije zainteresirana za udaju, a situacija će se dodatno zakomplicirati kada svi oni dođu do zaključka i da Akiko jako dobro izgleda za svoje godine. Tako bi oni uz kćer oženili i mamu jer ispada da je Akiko otvorena za veze i usputne romanse, no ne želi mamu ostaviti samu.
Primjedbe
Objavi komentar