Prilično bizarnom apsurdističkom dramom se u nekom od popratnih programa festivala u Veneciji predstavila mlada nizozemska filmašica Stefanie Kolk. Film je to o vjerojatno nečem najtežem sa čim se može suočiti mlada obitelj, a to je gubitak djeteta. Robin (Frieda Barnhard) je rodila mrtvo dijete, a to je potpuno slomilo i nju i njenog muža. Iako djeteta nema, Robinine grudi proizvode mlijeko, a medicinska sestra će joj pokazati kako da se s pumpicom sama izdoji i olakša si dok se mlijeko ne prestane proizvoditi. No, izlijevanje mlijeka u slivnik za Robin će postajati sve teže i kao da ona time svaki puta dodatno kida veze s djetetom pa će odlučiti donirati svoje mlijeko majkama koje ne mogu dojiti.
No, pokazat će se da to nije nimalo lako i zapetljat će se Robin u pravu birokratsku zavrzlamu nakon koje će shvatiti da ne može biti donorica zbog nekakve bolesti koju je preboljela prije deset godina. Unatoč tome što sa svojim mlijekom neće moći učiniti ništa, počet će se ono gomilati u bočicama u njenoj škrinji, a Robin će i putem interneta pokušati pronaći načine da nekako iskoristi svoje mlijeko. U međuvremenu će se ona pridružiti i nekoj bizarnoj self-help grupi čije je jedino pravilo da nitko ništa ne govori, a tišina kao da je zapravo način na koji ova nesuđena majka prikazuje tugu, gubitak i bol. Dok svi oko nje stalno nešto blebeću misleći da će joj tako olakšati, Robin traži samoću, no nekako je do kraja to bilo dosta bizarno, čudno i monotono za višu ocjenu.
Primjedbe
Objavi komentar