Karan Kandhari jedan je u nizu britanskih filmaša porijeklom iz Indije koji je radnju svog debitantskog dugometražnog filma odlučio smjestiti u zemlju svojih predaka. Premijeru je "Sister Midnight" imao tijekom redateljskih večeri u Cannesu, a kako je riječ o indijsko - britanskoj koprodukciji tako je Kandhari zaslužio i nominaciju za Baftu za britanskog debitanta godine. Svim tim recentnim filmovima koje u Indiji snimaju filmaši odgojeni i školovani negdje na zapadu zajedničko je da imaju moderni, zapadni štih, no opet donekle prate tradiciju klasičnog indijskog filma. Nema tu, jasno, klasičnog bolivudskog kiča, koji ti mladi autori nerijetko i ironiziraju, a "Sister Midnight" je modernizistička, stilizirana, satirična, deadpanovska kombinacija crne komedije i trilera.
Ovaj film ponajprije satizira i dalje u Indiji učestali koncept dogovorenih brakova pa tako u uvodnoj sceni upoznajemo mladu ženu i mladog muškarca kako useljavaju u jednu od onih straćara uz cestu u Mumbaiju. Ona je Uma (odlična Radhika Apte), žena sa sela koja je tek na vjenčanju prvi puta vidjela svog budućeg muža još otkako su bili djeca, a sada se preselila u grad i trebala bi biti kućanica svom Gopalu (Ashok Pathak) koji se u gradu već udomaćio. Našao je posao i već prvog dana se kući vratio mrtav pijan dok Uma po cijele dane sjedi u kući i čeka, i ne znajući što bi uopće trebala raditi. Nema ona pojma što uopće znači biti nečija žena pa će je mrzovoljna susjeda pokušati naučiti kuhati.
Ne zna ona ni kako održavati kućanstvo, rasporediti novac za cijeli tjedan, užasno se dosađuje po cijele dane, a situacija će postajati sve gora. U jednom trenutku ona kao da će početi gubiti razum, stalno će osluškivati čudne zvukove, halucinirat će ptice i koze (koje su animirane), a ni gledatelju, ni njoj nije jasno je li to stvarno ili plod njenih fantazija. Nakon nekog vremena će pronaći i posao čistačice na drugom kraju grada samo kako bi ubila vrijeme i maknula se iz kuće, a sve će tu postajati sve luđe. Bio je ovaj ekscentrični crnohumorni triler čak i zabavan, uvrnut film posve netipičan za indijsku kinematografiju, a Kandhariju i njegovoj ekipi se mora priznati da su napravili jednu pravu vizualnu poslasticu čiji je najveći problem što se priča do kraja ipak pomalo raspada.
Primjedbe
Objavi komentar