Švedsku glumicu Aliciu Vikander svijet je upoznao po ulozi seksi humanoidne robotkinje u već kultnom distopijskom SF trileru Alexa Garlanda "Ex-Machina". Točno deset godina kasnije Vikander ponovno ima možda ne glavnu, ali opet dosta ključnu ulogu jednom distopijskom SF trileru koji zasigurno neće dostići status "Ex-Machine", ali to ne znači da nije zanimljiv i pametno osmišljen. I što je najbolje od svega, nakon završetka gledanja ostavi te da razmišljaš o tome je li moguće da bi svijet jednog dana zaista mogao biti takav kao ovdje, a kada je distopija u pitanju, a to mi je uvijek nekako najbolja potvrda da je priča dobra i pametna.
Još jedna poveznica s "Ex-Machinom" je i ta da je "The Assessment" zapravo prilično minimalistički film čija se radnja uglavnom odvija u jednom interijeru. No, dugometražna debitantica Fleur Fortune koja se do sada uglavnom bavila snimanjem spotova za glazbenike, odlučila je krenuti ponešto drukčijim putem iako je "The Assessment" također jedan od onih high-concept SF-a. Samo što je to više prilično apsurdistička psihološka drama - crna komedija čija se radnja odvija u bližoj budućnosti u svijetu koji uopće ne izgleda poput našeg svijeta. Svijet je to koji je potpuno devastiran klimatskim promjenama i rijetki ljudi koji su uspjeli opstati žive u strogo kontroliranim i zaštićenim zonama.
Te zone su predviđene isključivo za pripadnike barem više srednje klase dok se čini da su svi ostali izgnani na milost i nemilost nečega što se naziva starim svijetom. No, ta rijetka preživjela elita živi zapravo u potpuno dehumaniziranoj totalitarističkoj diktaturi u kojoj je jedno od najvažnijih pravila da zbog ograničenih resursa ne mogu i ne smiju imati djecu. Parovi koji se odluče da bi ipak imali djece, moraju proći postupak procjene, evaluacije (The Assessment) njihove veze i zaslužuju li oni uopće imati djecu koja se razvijaju u epruvetama iz njihovog genetskog materijala. Mia (Elizabeth Olsen) i Aaryan (Himesh Patel) čine se na prvu kao savršeni kandidati za djecu.
On je znanstvenik koji radi na razvoju umjetne inteligencije, a ona je biologinja koja radi na razvoju novih vrsta hrane. I oni su uvjereni da je teško pronaći prikladniji par za djecu od njih, no ništa ih neće moći pripremiti na tih sedam dana procjene koju će voditi državna službenica Virginia u izvedbi Alicie Vikander. U početku se čini da bi ta procjena mogla biti nešto u stilu razgovora koji se kod nas vode s ljudima koji žele posvojiti djecu, no bitna je razlika što Virginia ostaje živjeti s parom sljedećih tjedan dana. A tih sedam dana će se za Miu i Aaryana pretvoriti u potpuni kaos jer će zadaci koje će stavljati pred njih postajati sve bizarniji, apsurdniji i izvan svake pameti.
Ona će početi glumiti da je njihovo dijete i oni će se morati prema njoj odnositi onako kako bi se odnosili prema nekom svom budućem djetetu, a u tim trenucima "The Assessment" djeluje suludo, potpuno apsurdno, kao poremećena i bizarna crna komedija. Samo da bismo do kraja shvatili da je priča tu puno kompleksnija i ozbiljnija od onoga što se čini na prvu, a sve će potpuno eskalirati za vrijeme večere za obitelj i prijatelje koju će na Virginijin zahtjev Mia i Aaryan morati organizirati. Svo troje glavnih glumaca su na visini zadatka, a film je to koji postavlja i neka pitanja poput onoga koji je uopće smisao imati djecu u takvom hladnom i dehumaniziranom svijetu. Bio je to i više nego zanimljiv, fino promišljen i stiliziran debi za Fortune i pratit ćemo što će ona sljedeće snimiti.
Primjedbe
Objavi komentar