"The Red and the White", u nas prema mađarskom originalnom nazivu preveden kao "Zvijezde i vojnici" prvotno je zamišljen kao propagandni film kojim bi se obilježilo pola stoljeća Oktobarske revolucije kojom su boljševici zgrabili vlast. No, tko god je za taj zadatak angažirao slavnog mađarskog filmaša Miklosa Jancsa mogao je pretpostaviti da on neće snimiti klasični propagandni film. Odlučio je on radnju filma smjestiti u 1919. godinu, dvije godine nakon same revolucije kada na ogromnim prostranstvima zemalja koje će ubrzo postati Sovjetski savez bijesni građanski rat između crvenih odnosno komunista i bijelih odnosno carista.
Umjesto očekivane herojske ratne drame o nastanku sovjetskog komunizma, snimio je Jancso nešto potpuno suprotno, antiherojsku, antiratnu dramu u kojoj prikazuje sav besmisao tog rata. Nije "Crveni i bijeli" klasična ratna drama zasnovana po povijesnim događajima, već pratimo tu nekoliko mađarskih dobrovoljaca, tamošnjih članova komunističke partije koji su se odlučili pridružiti sovjetskim revolucionarima. Radnja se odvija u nepreglednim stepama negdje uz Volgu gdje se dvije zaraćene strane sukobavljavaju. Bore se oni za kontrolu nad brdom i mjestom uz samu rijeku, a strašan je to i surov prikaz potpuno besmislenih brutalnosti i iživljavanja jednih nad drugima.
U početku se to čak i čini kao film koji će demonizirati bijele odnosno cariste jer u početku oni zarobljavaju revolucionare među kojima je i nekoliko Mađara. I djeluju oni tada kao sadistički ubojice koji se iživljavaju nad zarobljenicima, doslovno igraju s njima bolesne igrice, no kako to obično ide u ratu, sreća će se ubrzo preokrenuti. Do kraja će crveni prevladati, ali pokazat će se da nisu oni puno bolji i pravedniji od onih protiv kojih ratuju. Snimio je Jancso ovaj film u svom prepoznatljivom stilu. Crno - bijela fotografija je vrhunska, a često on koristi duge kadrove dok se radnja filma odvija na ruralnom području.
Trebao je "The Red and White" biti prikazan na festivalu u Cannesu 1968. godine, no najglamurozniji svjetski festival te je godine otkazan zbog studentskih prosvjeda i nemira koji su se iz Pariza ubrzo proširili na cijelu zemlju. Nije teško pogoditi da ono što je Jancso snimio nije posebno oduševilo sovjetske vlasti, koje su čak naložile da se film za tamošnje potrebe premontira i prikazana je ondje verzija koja sovjetske revolucionare prikazuje kao heroje. Ostatak svijeta ipak je vidio originalnu verziju te je "Crveni i bijeli" međunarodno najpoznatiji Jancsov film, a zanimljivo je kako je tijekom života ovaj veliki mađarski filmaš često bio kritiziran kao antikomunist i mađarski nacionalist pa je tim čudnije da je baš on dobio zadatak snimanja filma o sovjetskoj revoluciji. Zato i ne čudi da je on iz toga odlučio izvesti pravu subverziju, a također je zanimljiv podatak da je poznati grčki filmaš Jorgos Lantimos upravo "Crvene i bijele" istaknuo kao jedan od najdražih mu filmova.
Primjedbe
Objavi komentar