Brazilsko ministarstvo kulture odlučilo je za svog kandidata za Oscara 2007. godine istaknuti coming-of-age dramu čija se radnja odvija 1970. godine. Bio je to prilično čudan izbor s obzirom da je iste godine Jose Padilha snimio legendarni akcijski krimić "Tropa de elite" koji je osvojio i Zlatnog medvjeda u Berlinu. Nije na kraju "The Year My Parents Went on Vacation" ušao u krug nominiranih, a nikad nećemo saznati bi li Brazil u drugom slučaju možda osvojio prvog Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma. Iako je brazilski film u snažnoj ekspanziji u 21. stoljeću i došao je iz ove južnoameričke kinematografije cijeli niz kvalitetnih filmova, pomalo je nevjerojatan podatak da su do 2025. godine i konačnog osvajanja filmom "I'm Still Here" posljednji put kandidata za Oscara imali 1999. godine. No, da se vratim na "The Year My Parents Went on Vacation".
Vrijeme radnje je 1970. godina kada je Brazil totalitarna diktatura vojne hunte, a bliži se svjetsko prvenstvo u nogometu gdje je Selecao s Peleom ponovno veliki favorit. Mauro je 12-godišnjak koji živi u Belo Horizonteu s roditeljima Biom i Danielom Steinom, ljevičarskim političkim aktivistima. Kako vlasti proganjaju političke oponente, tako će i oni u strahu odlučiti pobjeći i sakriti se. Ne želeći sina dovoditi u dodatne opasnosti, ostavit će tako Maura kod djeda odnosno Danielovog oca Motela, starog brijača koji živi u židovskoj četvrti u Sao Paulu. Sinu će sakriti istinu i razloge bijega te će mu reći da odlaze na odmor, ali da će se vratiti do svjetskog prvenstva i to prvog koji će Brazilci i kod kuće moći pratiti putem satelita.
No, sudbina će se poigrati tako da će stari deda umrijeti istog dana kada Mauro stigne u židovsku četvrt Sao Paula i dječak će ostati posve sam u stanu u gradu u kojem baš nikoga ne poznaje. Ipak, kako je riječ o usko povezanoj židovskoj zajednici, Motelov prvi susjed i najbolji prijatelj Shlomo nevoljko će se ipak početi brinuti za dječaka koji će u novom okruženju upoznavati nove prijatelje. Svejedno, slutit će on da priča baš i nije onakva kakvu su mu ispričali njegovi roditelji i da oni baš i nisu na odmoru, a riječ je o jednoj od onih gorko - slatkih drama. Mogao bi se u najkraćim crtama ovaj film opisati i kao brazilski odgovor na legendarni češki film "Kolja" snimljen desetljeće ranije.
Riječ je o suptilnoj drami u kojoj će do jučer bezbrižno djetinjstvo 12-godišnjaka biti naglo prekinuto. Termini poput diktature i policijske države za Maura su bili nepoznanica i nije se on previše zamarao političkom situacijom zemlje u kojoj živi, uostalom koji se 12-godišnjak time zamara, već sanjari kako će jednog dana postati slavni nogometaš poput Pelea. No, kada dođe u Sao Paulo i kada počne shvaćati da njegovi roditelji baš i nisu na odmoru, postat će mu jasno da se nešto čudno događa. Pogotovo kada krenu pretresi i uhićenja po četvrti, a brazilski filmaš Caio Hamburger snimio je ovu coming-of-age dramu dijelom i po detaljima iz vlastitog života pošto su i njegovi roditelji tijekom Medicijeve diktature bili uhićeni zbog skrivanja političkih aktivista. Daleko najjači adut ovog filma je što sjajno prikazuje društveno - političku situaciju u svojoj zemlji na početku sedamdesetih i to iz perspektive dječaka.
Primjedbe
Objavi komentar