Nezavisni američki filmaš Michael Tyburski (The Sound of Silence) snimio je zanimljivu distopijsku romantičnu humornu dramu koja je imala i potencijala za nešto više. Okruženje je ovdje jako zanimljivo jer likovi tu žive u svijetu koji možda i djeluje kao naš, no zapravo tu ništa nije kao u stvarnom svijetu i sve je tu dehumanizirano, čak pomalo apsurdistički deadpanovsko gotovo na tragu bizaro svijetova iz ranih filmova Jorgosa Lantimosa. Da situacija bude ironičnija, u tom svijetu koji djeluje kao da je potpuno lišen svih emocija glavna junakinja naziva se Joy (Bel Powley).
Živi ona s partnerom Willom (Nick Robinson), no nisu samo oni potpuno čudni, dehumanizirani, bez i najmanje trunke emocije. U toj futurističkoj distopiji svim ljudima su propisane nekakve pilule koje popiju svake večeri i sljedećeg dana oni su svedeni gotovo na razinu robota. Ne pokazuju ni najmanje emocije, sve im je potpuno ravno pa kada Joy dođe na pregled kod liječnika i ovaj joj kaže da ima rak, ona samo slegne ramenima i kaže hm. Svi likovi koje ćemo upoznati zapravo rade u istoj tehnološkoj kompaniji gdje bespogovorno obavljaju svoje zadatke i rade neke čudne, bizarne poslove, a sterilni su i dosadni kao i njihov posao.
To gotovo pa stanje masovne hipnoze za Joy će prestati kada joj liječnik kaže da zbog operacije raka na jedan dan mora prestati uzimati tablete. A samo jedan dan preskakanja tih pilula (ili vitamina kako ih nazivaju) bit će dovoljan za otkrivanje spoznaja da je svijet oko nje nešto više. Prestat će ona potpuno uzimati tablete, na isto će nagovoriti i Willa i pretvorit će se ubrzo "Turn Me On" gotovo u alegoriju na Adama i Evu koji otkrivaju ljubav, seks, kao i sve ostalo što ide uz osjećaje i emocije. Problem će biti samo što sve to moraju skrivati, a kada i svoje prijatelje pokušaju uvjeriti da izbace tablete, shvatit će da je ono u što su se upustili opasno i da će većina ljudi prije odabrati sigurnost rutine ma koliko ona bila monotona umjesto nečeg neizvjesnog i nepoznatog. Ideja je tu bila zanimljiva, a da nije tako monotono možda bi i ocjena bila viša.
Primjedbe
Objavi komentar