Joan Crawford bila je jedna od najvećih holivudskih zvijezda tridesetih, Bette Davis četrdesetih godina 20. stoljeća, a u poznijoj fazi svoje karijere obje su briljirale u psihološkoj drami Roberta Aldricha. Uloge sestara Baby Jane i Blanche Hudson ponovno su im oživjele karijere, a Davis je za ulogu ostarjele i potpuno poludjele nekadašnje dječje zvijezde zaslužila desetu i posljednju oskarovsku nominaciju za najbolju glumicu. I briljantna je to psihološka drama - triler koja se ističe zastrašujuće klaustrofobičnim ugođajem pošto se gotovo cijela radnja filma odvija u vili u kojoj žive sestre.
I Baby Jane i Blanche su svojedobno bile zvijezde, Baby Jane kao djevojčica, no ubrzo ju je zasjenila Blanche koja je kao djevojka imala uspješnu filmsku karijeru što ova zbog ljubomore nije mogla podnijeti. Blanchina karijera naprasno će završiti 1935. godine nakon misteriozne nesreće u kojoj je ostala paralizirana, a za koju je očigledno odgovorna bila pijana Baby Jane. Dvadeset i sedam godina kasnije nesretna Blanche je gotovo pa zarobljenica sestre koja je izgubila svaku vezu s realnošću i mlađa sestra stariju sada drži zatvorenom u sobi na katu vile iz koje ova ne može nigdje. Ljupka djevojčica pretvorila se u zlu, nakaradnu, grotesknu babuskaru uvjerenu da još ima šanse oživjeti svoju karijeru, a sjajan odabir glumica za glavne uloge jedan je od najjačih aduta Aldrichovog filma.
Zanimljivo je kako su Crawford i Davis bile velike rivalke bile još od tridesetih godina te su i u stvarnom životu ozbiljno prezirale jedna drugu. Davis je gotovo neprepoznatljiva kao potpuna luđakinja koja si je valjda pola tone kreča nabacila na lice i izgleda kao jedna od onih ofucanih baba, a i njena je izvedba intencijski pretjerana. Crawfordin lik je ipak posve drukčiji jer Blanche je realna, razumna i svjesna da joj se ne piše dobro uz pomahnitalu Baby Jane koja je nominalno odgovorna za nju. Blanchini kontakti s vanjskim svijetom su ograničeni na telefonske pozive i na sluškinju Elviru, no kako će Jane sve više gubiti vezu sa stvarnošću tako će potjerati sluškinju i iščupati telefonsku žicu i ostaviti sestru bez doticaja s ostatkom svijeta.
I s vremenom će se "What Ever Happened to Baby Jane?" gotovo početi pretvarati u psihološki horor jer Jane će postati sve uvjerenija da može oživjeti svoju karijeru. Čak će angažirati i mladog pijanista za kojeg će umisliti da se zaljubio u nju iako je i on psihički slučaj jer živi on u prilično nezdravom odnosu sa svojom posesivnom mamom. Za to vrijeme na katu kuće će Blanche postajati sve očajnija i pokušavat će na svaki mogući način kontaktirati nekoga iz vana da joj pomogne i zaustavi Jane u njenom mahnitanju. Pomalo po stilu i duhu podsjeća ovaj film na legendarni Wilderov "Sunstet Boulevard" u kojem također imamo ostarjelu filmsku zvijezdu koja gubi svaku vezu s realnošću, no ovdje je to pun zlokobnije i grotesknije.
Primjedbe
Objavi komentar