Norveška avangardna filmašica Tallulah Hazekamp Schwab predstavila se apsurdističkom kombinacijom trilera i drame, a posve je očito da joj je kao glavna inspiracija poslužio "Proces" Jozefa Kafke. Zato i ne treba čuditi da se glavni protagonist naziva Mr. K, a za razliku od svog kolege iz legendarnog romana koji će zaglaviti u apsurdnom paklu birokracije iz kojeg nema izlaza, on je putujući mađioničar koji će zaglaviti u hotelu iz kojeg nema izlaza. Snimljen je "Mr. K" u nizozemsko - belgijsko - norveškoj koprodukciji na engleskom jeziku, a ekscentričan je to film u kojem je glavnu ulogu odglumio Crispin Glover kojeg se sjećamo još kao Georgea McFlya iz "Povratka u budućnost".
Nakon bizarnog i otužnog nastupa u kafiću, stići će tako Mr. K do nekakvog starinskog hotela koji djeluje kao da je izgrađen još u viktorijansko doba. Djeluje to na prvu kao prava rupčaga u kojoj nema nikoga, a vizualnost i produkcijski dizajn zapravo su najjači adut ovog filma jer čim se Mr. K smjesti ondje, shvatit će da je situacija još puno gora. Kada se sljedećeg jutra probudi ispostavit će se da ne može izaći van i da je taj bizarni hotel zapravo prepun ljudi. Morat će se on zaposliti ondje u kuhinji, a kada mu se učini da se zgrada počinje smanjivati, pokušat će upozoriti ostale stanare, no nitko ga neće ozbiljno doživljavati.
Štoviše, činit će se da je on jedini ondje koji pokušava pronaći zbog čega će ga ostali početi nazivati osloboditeljem, a priča tu postaje sve luđa i luđa. U jednom trenutku mi se činilo kao da se iz "Procesa" počelo pretvarati u još jedno nadrealističko remek-djelo "Goli ručak", a teško je zapravo opisati svo to luđaštvo i ekscentricitet koji je Schwab osmislila. Od početka do kraja je to nadrealistički košmarno, kaotično, ali istovremeno zabavno, na trenutke čak i duhovito. Oni koji vole potpuno otkačene, uvrnute filmove, mogli bi probati s "Mr. K".
Primjedbe
Objavi komentar