Hrvatska je kao svog kandidata za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma po prvi puta istaknula jedan dokumentarac. I to dokumentarac koji je u međuvremenu postao pravi fenomen i najgledaniji dokumentarni film u hrvatskim kinima od samostalnosti države. I "Fiume o morte!" je zbilja pravi fenonem jer snimio je Igor Bezinović nevjerojatno zabavan i originalan povijesni dokumentarac u kojem se prisjećamo jedne bizarne epizode iz relativno nedavne povijesti Rijeke koja se na talijanskom naziva Fiume.
Nakon kraja Prvog svjetskog rata i raspada Austro - ugarskog carstva, mnogi narodi su polagali pravo na Rijeku koja je uz Trst bila glavna luka srušene megadržave. Postojale su opcije da Rijeka potpadne pod Italiju, pod novoformiranu kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kao i da bude svojevrsni grad - država. A onda se pojavio talijanski pjesnik Gabrielle D'Annunzio i poveo skupinu od nekoliko stotina svojih legionara u okupaciju Rijeke. I D'Annunziova okupacija Rijeke potrajala je čak 16 mjeseci, a bila je to jedna užasno bizarna epizoda i vjerojatno najbizarnija okupacija u povijesti čovječanstva.
Premda se to događalo tek prije nešto više od stotinu godina (okupacija je trajala od ljeta 1919. do kraja 1920. godine), taj događaj kao da je ispario iz kolektivne svijesti i danas o njemu znamo jako malo. No, kako je D'Annunzio bio nešto što bismo mogli nazvati protofašistom ili pretečom fašizma, tako je on svoju okupaciju i svoju bizarnu vladavinu gradom koji je tada brojao pedesetak tisuća stanovnika bilježio kamerama i fotografijama što su koju godinu poslije od njega preuzeli i nešto ozbiljniji tipovi poput Mussolinija i Hitlera. Tako postoji ogromna količina povijesne građe za te događaje, no Bezinović nije htio snimiti klasični povijesni dokumentarac u kojem će se izmijenjivati stare snimke i fotografije s naracijom.
Odlučio je on angažirati brojne stvarne stanovnike Rijeke koji su odglumili D'Annunzia i ostale likove iz ovih događaja. Te glumce Bezinović u današnjoj Rijeci pokušava staviti u iste okolnosti koje vidimo po fotografijama i na snimkama, a rezultat je nevjerojatno zabavan, dinamičan i šaren povijesni dokumentarac. Pomalo na tragu onoga što je nekoć snimao Želimir Žilnik, Bezinović kao da miješa stvarnost s fikcijom, poigrava se, ali uspijeva u toj zaigranosti, šarenilu i vizualnosti prikazati i kako aveti fašizma i nisu zakopane toliko duboko koliko bismo mi htjeli.
Podjednako je to šokantna i fascinantna priča jer u 16 mjeseci koliko je vladao Rijekom, D'Annunzio ju je praktički gospodarski uništio. Luka je bila pod blokadom, ljudi su bili gladni i preživljavali su zahvaljujući švercu izvana pošto je grad bio potpuno zatvoren, a svi oni koji nisu bili Talijani su bili proganjani. U Rijeku tog vremena su se slijevale tisuće i tisuće mladih sa svih strana Italije koji su dolazili kao dobrovoljci u D'Annunziovu paradržavu pa je u jednom trenutku ondje bilo čak deset tisuća njegovih vojnika. Koji uglavnom nisu radili ništa, nego su se zajebavali, baš kao i njihov diktator koji je po cijele dane i noći organizirao fešte, opijao se i drogirao. Potpuno suluda priča snimljena je na nevjerojatan način i film koji definitivno zaslužuje svu pažnju.
Primjedbe
Objavi komentar