Jedan od fenomena današnjice je da sve ratove koji se odvijaju pratimo gotovo u stvarnom vremenu. Mediji i internet prepuni su snimki ratnih razaranja, ubojstava, uništavanja, a dovelo je to do toga da smo praktički oguglali na sve te užase koji se oko nas događaju. Prvog dana smo u šoku, drugog već malo manje, trećeg još manje, a nakon stotinu ili tisuću dana, više nas to ne zanima. I zato su važni dokumentarni filmovi poput ovoga što je u kanadsko - ukrajinsko - francuskoj koprodukciji snimila Oksana Karpovič. Ova ukrajinska dokumentaristica u Kanadu je preselila i prije nego što je počeo rat u njenoj zemlji, a "Intercepted" je opservacijski, umjetnički dokumentarac koji je premijeru imao na festivalu u Berlinu.
I djeluje sve ono što vidimo potpuno nadrealno, a Karpovič tu kombinira snimke razaranja i uništenja uzrokovanih ruskom invazijom i zvučne zapise telefonskih poziva ruskih vojnika članovima svojih obitelji koje su ukrajinske tajne službe presrele. Gradi od toga Karpovič iznimno zanimljiv i potresan dokumentarac uz koji shvaćamo da je rat stanje koje dovodi do potpune dehumanizacije ljudi. Jasno nam je to i iz onoga što vidimo, no još je strašnije i jezivije ono što slušamo u razgovorima presretnutim tijekom prve godine rata odnosno 2022. Rusi ne bi bili Rusi da nešto ne ukradu, govori nepoznata žena vojniku koji je zove kako bi se pohvalio da je iz neke ukrajinske kuće za nju ukrao nekakvu kozmetiku.
Otimanje i grabljenje ratnog plijena tipično je valjda za sve ratove od početka čovječanstva, no vidimo da se puno nije promijenilo do danas. Slušamo priče ruskih vojnika sa članovima svojih obitelji kako pljačkaju kuće na osvojenim teritorijima i čude se kako su Ukrajinci puno bogatiji od njih. To su im sve dali zapadnjaci i Amerikanci, rezoniraju ti nesretnici od kojih su vjerojatno mnogi već i izgubili živote. Neki od njih nisu presretni što su zaglavili u tom brutalnom ratu, nekima uglavnom ženski glasovi s druge strane linije govore da im se čini da situacija baš i nije onakva kakvom ih uvjeravaju propagandom.
No, imamo tu i neke razgovore koje bi jako teško moglo nazvati ljudskima iako je jasno da u njima međusobno razgovaraju ljudi. Hvali se jedan vojnik ženi s druge strane linije, svojoj mami ako se dobro sjećam, kako su mučili neke zarobljene vojnike i kako je uživao u tome, a žena ga u tome potiče jer ovi i nisu ljudi. Da sam tamo i ja bih radila isto, umiruje ga mama. Sve ono što vidimo djeluje nevjerojatno hladno, strašno i "Intercepted" definitivno nije ugodan i jednostavan film za gledanje, no baš zato bi ga vrijedilo pogledati. Kako bismo se uvjerili u što ljude pretvara rat i koliko je neprocjenjiv mir u kojem živimo i mislim da nam scene poput ovih više ne trebaju u životima, no problem je samo što kreteni koji sanjaju i dozivaju rat filmove poput ovoga nikad neće pogledati.
Primjedbe
Objavi komentar