Nekoć omiljeni mi rumunjski filmaš Radu Jude nastavlja oduševljavati europsku filmsku kritiku svojim već tipičnim britkim, mikrobužetskim satirama snimljenim gotovo u gerilskim uvjetima. Nažalost, otkako se odlučio potpuno prebaciti među angažirane filmaše, meni Judeovi filmovi više ni izbliza nisu tako dobri poput genijalnog "Aferima" s kojim nas je oduševio na početku karijere. Njegov prethodni film "Ne očekuj previše od kraja svijeta" bio mi je užasavajuće iritantan i naporan, a na sličnom tragu je i "Kontinental '25" koji mu je nakon Zlatnog medvjeda za najbolji film (Baksuzno bubanje) i Srebrnog medvjeda za najbolju režiju (Aferim!), donio i Srebrnog medvjeda za scenarij na festivalu u Berlinu u kojem on već redovito premijerno prikazuje svoje filmove.
Ponovno je Jude odlučio primijeniti sličan koncept kao u prethodnom filmu, a i "Kontinental '25" je brutalna kritika na račun malograđanštine ne samo rumunjskog društva, već i Europe općenito. Ponovno se Jude tu obračunava s primitivizmom, nacionalizmom, šovinizmom, pohlepom i licemjerjem svojih sugrađana i željom vladajuće kaste da se što više umili ruci koja ih hrani iz Bruxellesea (zvuči poznato?). I sjajna je njegova poanta, no jednostavno mi nikako ne sjeda ta repetitivnost, monotonost koju ponovno isfurava jer doslovno tu dva sata pratimo glavnu protagonisticu dok se ona susreće s ljudima i ponavlja im jednu te istu priču.
A ta priča se odvija u Cluju, najvećem gradu pokrajine Transilvanije koja je Rumunjskoj pripala nakon Prvog svjetskog rata, a do tada je bila dijelom Austro - ugarskog carstva. I dalje ondje živi velik broj Mađara koji su bili proganjani za vrijeme Čaušeskua, no i danas se osjeti možda je preteška riječ netrpeljivost prema njima, ali može se reći da se oni i Rumunji baš ne vole pretjerano. Tako je glavna protagonistica Mađarica Orsolya (Eszter Tompa) koja je nekoć bila profesorica na Pravnom fakultetu, no ostala je bez tog posla i sada mora raditi kao sudski ovršitelj. Njen je zadatak iseliti starog beskućnika iz zgrade koju je kupila njemačka firma i planira ondje izgraditi luksuzni butik hotel i nazvati ga Kontinental.
U uvodnim scenama vidimo tako tog beskućnica Iona (Gabriel Spahiu) kako tumara gradom i okolicom te traži plastične boce. Nakon što shvati da će stvarno biti iseljen, Ion će se ubiti, a Orsolya će za to kriviti sebe. Situacija će se tek zakomplicirati kada se ispostavi da je on nekoć bio slavni rumunjski olimpijac kojeg život nije mazio, a nju će zbog toga kao etničku Mađarku uzeti na zub populistički mediji i počet će je prozivati da je kriva za tragediju legende. Umjesto da s obitelji ode na odmor u Grčku koji je već bukirala, Orsolya će upasti u pravu egzistencijalističku krizu i ostati doma. Za to vrijeme će se susretati s poznanicima i obitelji u gradu, pričati o svom problemu i tražiti savjet što da radi, a još jedna naizgled sjajna ideja će se kod Judea izgubiti u repetitivnosti. Ponovno to djeluje baš bizarno, zamorno i premda je Judeova poanta očita, malo mi već ide na živce otkako se prometnuo u radikalnog filmaša.
Primjedbe
Objavi komentar