Ponovno malo magijskog realizma iz Latinske Amerike, no ova podosta bizarna avangardna kombinacija drame i fantazije baš i nije profunkcionirala kako sam se nadao. Dugometražna čileanska debitantica Francisca Alegria predstavila se ovim filmom neobičnog imena na festivalu u Sundanceu, a do kraja ćemo shvatiti da zbilja tu postoji i kravica koja pjevuši. No, umjesto s kravom, "Krava koja je otpjevala pjesmu u budućnost" počinje s ribama. Brojnim ribama koje ugibaju uz obalu rijeke jer ih je otrovao otpad iz obližnje tvornice. Kako pastvrčice ugibaju, tako će između njih izroniti žena.
Ta žena je Magdalena (Mía Maestro), koja se ondje utopila desetljećima ranije, a njena već odrasla kćer Cecilia (Leonor Varela), koja je bila još dijete dok joj je majka poginula, zaputila se iz Santiaga u rodno selo jer joj je otac iznenada završio u bolnici. Ne zna liječnica Cecilia koja s kćeri i sinom transvestitom putuje kući, da je stari (nedovoljno iskorišteni izvanredni čileanski glumac Alfredo Castro) u bolnici završio jer mu se ukazala žena koja se ubila prije tridesetak godina. Stari i brat ondje i dalje imaju farmu i bave se uzgojem krava, a vrlo brzo će, baš kao s ribe na početku filma, na površinu početi izlaziti i neke davno zakopane obiteljske tajne.
Ne mogu baš reći da me "The Cow Who Sang a Song Into the Future" posebno oduševio. Bila je to jedna od onih nadrealistčkih drama s elementima fantazije s puno simbolike, alegorija koja kao da pokušava imati i environmentalističku, upozoravajuću poruku o uništenju i zagađenju prirode, a to zagađenje i uništenje kao da simbolira odnos Cecilie s ostatkom obitelji. Obitelji koja je tragediju i pogibiju majke stalno nekako gurala pod tepih i nikada se tu nije do kraja razjasnilo što se s Magdalenom zapravo dogodilo. Je li se zaista ubila kako glasi službena verzija ili je u njenoj smrti puno veću ulogu od onoga što želi priznati svojoj djeci imao i njen muž.
Primjedbe
Objavi komentar