"Rat protiv droga" je termin koji je prvi upotrijebio još američki predsjednik Richard Nixon početkom sedamdesetih, a i pola stoljeća kasnije očigledno je kako je riječ o ratu koji je nemoguće dobiti. Droge su sveprisutne, a dobro primjećuje netko od likova iz Soderberghovog remek-djela da je američkim klincima lakše doći do droge, nego do alkohola. "Traffic" uspijeva na nevjerojatno uverljiv način prikazati kako izgleda ta trgovina droga iz Meksika u Ameriku i to iz perspektive ovisnika, političara, krijumčara i policijskih snaga. Snimio je to Soderbergh gotovo u dokumentarističkom stilu, kamerom iz ruke, gotovo u cinema verite stilu za koji je inspiraciju pronašao u soc-realističnim filmovima slavnog Britanca Kena Loacha. Vizualno "Traffic" nimalo ne djeluje kao klasični holivudski film iako ga je Soderbergh nakrcao brojnim poznatim glumcima.
Film je to koji pokazuje kako je taj rat protiv droga zapravo potpuno besmislen i kako on zapravo uopće ne zaustavljava krijumčarenje. Kad se jedan druglord možda i makne, na njegovo mjesto ubrzo uskoči netko novi, a jedan od najboljih primjera zašto taj rat uopće ne funkcionira je činjenica da se droga i dalje može nabaviti bez problema i tko se želi drogirati, doći će do droge vrlo lako. I u ranijim filmovima smo znali vidjeti da se taj rat protiv droga najčešće svodi na održavanje statusa quo i pokušavanje održavanja krhkog mira između rivalskih narkokartela koji obično na platnom spisku imaju političare, vojsku i policiju. Sveobuhvatan je to i temeljit film u kojem taj začarani krug pratimo od početka do kraja, od onih koji ga krijumčare u Ameriku do krajnjih korisnika.
Naracijski priču pratimo iz više perspektiva i likova koje međusobno povezuje da su na jednoj ili drugoj strani u tom ratu protiv droga. Tu su dva meksička policajca (Benicio del Toro i Jacob Vargas) koji će se i sami naći između dva rivalska kartela kada shvate da njihovi nadređeni zapravo rade za jednog od njih. Don Cheadle i Luis Guzman su agenti DEA iz San Diega koji su uspjeli uhvatiti dilera koji uvozi drogu iz Amerike (Miguel Ferrer) i vjeruju da bi im on mogao biti ključ do svog nadređenog čiji je paravan respektabilni poslovni čovjek (Steven Bauer), a njegova supruga (Catherine Zeta Jones) morat će se snaći kada se njen status nađe u opasnosti.
Tu je i sudac vrhovnog suda iz Ohia (Michael Douglas) kojeg će američka vlada zadužiti za prvog čovjeka rata protiv droga dok istovremeno on ne shvaća da je njegova kćer tinejdžerica (Erika Christensen) ovisnica i da je situacija s njom sve gora. Imamo tu i generala meksičke vojske Salazara (Tomas Milian) koji ima svoje razloge zašto želi uništiti jedan od kartela, a pratimo tu i suradnju meksičkih i američkih snaga koja je očigledno kompromitirana jer na jednoj i drugoj strani postoje oni korumpirani koji rade za kartele i izdaju im planove. Djeluje to od početka gotovo pa opservacijski i Soderbergh gledatelju bez imalo cenzure prikazuje na koji način to funkcionira.
Ipak, do kraja ćemo shvatiti da su središnji likovi cijele ove priče sudac i njegova kćer kroz koje najbolje vidimo besmisao cijelog tog rata jer će se ispostaviti da bi otac tu trebao ratovati protiv svoje kćeri. Još jedan od jakih aduta "Traffica" je što si Soderbergh ne uzima poziciju nekog autoriteta koji propovijeda i popuje o lošim stranama i posljedicama droga jer to ionako svi dobro znamo. On samo to prikazuje onako kako jest i brutalna je to i izvanredna saga o problemu koji vjerojatno nikada neće biti riješen. Zanimljivo je da je "Trafficu" od okupno pet nominacija za Oscara izmaknula samo nagrada za najbolji film dok je Soderbergh nagrađen za režiju, Stephen Gaghan za scenarij, Stephen Mirrione za montažu dok je sjajni Del Toro osvojio Oscara za najbolju sporednu ulogu.
Primjedbe
Objavi komentar