Meksička filmašica Urzula Barba Hopfner debitirala je ovom ekscentričnom humornom coming-of-age dramom koja je pokušala biti i svojevrsni meksički odgovor na legendarnu francusku romantičnu komediju "Amelie". Jasno da po kvaliteti, utjecaju i važnosti ova dva filma ne mogu stati u istu rečenicu, no imala je "Corina" solidan festivalski život i na festivalu u teksaškom SXSW-u osvojila čak i nagradu publike. Radnju filma je Hopfner smjestila u meksički grad Guadalajaru negdje na samom početku dvijetisućitih, a glavna junakinja Corina (Naian Gonzalez Norvind) je ujedno i naratorica filma.
Navigira nas ona na početku ulicama Gudalajare, no njen svijet je užasno skučen jer pati ona od agorafobije i kreće se svakog dana istom kratkom rutom od stana do posla. Radi ona u izdavačkoj kući kao redaktorica i urednica izdanja pulpovskih ljubića, a njen ured je potpuno izoliran u podrumu. Reći da je Corina sramežljiva i povučena je zapravo preblaga konstatacija, a živi ona s majkom koja je još u gorem stanju jer ona uopće ne izlazi iz kuće godinama, otkako je u prometnoj nesreći na ulici stradao njen muž i Corinin otac. Naravno da Corinu na poslu ne doživljavaju pretjerano ozbiljno, većina kolega zapravo i ne zna da ona postoji, ali i to će se ubrzo promijeniti.
Rok za izdavanje novog hit romana popularne autorice se bliži, a ona kao da je iščezla s lica zemlje. I tu će na scenu stupiti Corina koja će samoinicijativno promijeniti kraj romana koji se nije svidio izdavačima i koji autorica sama nije htjela promijeniti. To će dovesti do toga da Corina izađe iz zone komfora i skupa s mladim konobarom u jedinom kafiću u koji ulazi, zaputit će se ona na putovanje koje će joj promijeniti život. Vizualno i stilski je to bilo prilično zanimljivo i potpuno različito od većine modernih meksičkih filmova koje sam gledao zadnjih godina. Simpatična je to i ekscentrična humorna drama koja me ipak nije pretjerano impresionirala.
Primjedbe
Objavi komentar