Još jedna nevjerojatna životna priča stiže nam iz II svjetskog rata, a iskusni poljski filmaš (ujedno i doktor znanosti iz organske kemije) Michal Kwiecinski snimio je ovu ratnu dramu prema polu-autobiografskom romanu Leopolda Tyrmanda. On se rodio u židovskoj poljskoj obitelji, a za vrijeme II svjetskog rata je završio u Njemačkoj, točnije u Frankfurtu, gdje je pod lažnim francuskim identitetom i pod imenom Filip radio kao konobar u elitnom hotelu. Sad, koliko je od onoga što ćemo vidjeti u "Filipu" stvarno, a koliko je fikcionalizirano, stvarno ne znam, no nakon uvoda iz varšavskog geta 1941. godine, dvije godine kasnije Filipa (Eryk Kulm izabran je za poljskog glumca godine) vidimo kako u Frankfurtu radi kao konobar. On i Belgijanac Pierre žive u podrumu hotela, a praktički svo osoblje hotela su strani radnici koji su građani drugog reda i nemaju nikakvog prava.
Problem je očito što je veliki dio muškog njemačkog stanovništva u vojsci i nema tko raditi, a menadžer hotela svoje osoblje kada mu stignu neki uvaženi gosti opisuje riječima "najbolje što pokorena Europa može ponuditi". Ima tamo i Rumunja, Čeha, Španjolaca, a Filip pokušava skrivati da je poljski Židov jer bi otkrivanje njegovog stvarnog identiteta i značilo transfer u koncentracijski logor. No, dok životari po Frankfurtu, Filip je smislio svoj način osvete Nijemcima koji su mu na početku rata ubili zaručnicu. On zavodi tamošnje žene i ulazi s njima u veze, a poslije ih ucjenjuje da su imale odnose sa strancima što je u to vrijeme bilo strogo zabranjeno. Doduše, kazna je za njega još stroža jer to bi ga moglo stajati života, no svjesno on riskira jer je siguran da si nijedna Nijemica neće dozvoliti javnu sramotu ako se otkrije da je bila sa strancem.
A jadne Nijemice očito i nije bilo tako teško zavesti pošto mladih muških Nijemaca gotovo i nema po gradu, no sve će se za Filipa promijeniti kada se zaljubi u jednu mladu Nijemicu koju zavodi. Istovremeno će se on naći i u drugom problemu jer u njegovom hotelu se sprema vjenčanje visokorangiranog časnika Wermachta što ne samo da iziskuje dodatno osiguranje i mjere opreza, već će tamošnji pokret otpora od Filipa tražiti da im se pridruži i sudjeluje u atentatu. I bio je "Filip" itekako zanimljiv i intrigantan film jer i nismo imali previše filmova o životu u Njemačkoj za vrijeme samog rata.
Dobro je Kwiecinski tu prikazao vrijeme i prostor nacističke Njemačke četrdesetih te je to i više nego solidna i uvjerljiva produkcija. Ujedno je to i zanimljiva osobna priča jer Filip je Židov usred Holokausta koji odbija umrijeti i čini se da on pokušava uživati u životu. Koliko god to bilo moguće u tim suludim okolnostima, a vidimo da on tu proživljava užasne moralne dileme zbog svojih izbora, kao i zbog dvojbe treba li se pridružiti skupini atentatora na visokog časnika. Zanimljivo je kako se čini da je nacističkim časnicima ovdje glavni prioritet pažnja na moral i čudoređe Nijemica dok su im muževi na frontu, no vidjet ćemo da će mnoge od njih pokleknuti tim izazovima.
Primjedbe
Objavi komentar