Brazilska filmašica Marianna Brennand kao da je još malo pomaknula granice naturalizma u svojoj potresnoj i tužnoj coming-of-age drami za koju je zasluženo odnijela nagradu u jednom od popratnih programa festivala u Veneciji. Sjajno je Brennnand i tako suptilno, senzitivno snimila ovu tešku priču u kojoj ne vidimo zapravo ništa od onoga što se događa, no svejedno nam je sve jasno i od toga nam je mučno. Ovaj igrani film zapravo je rezultat desetljetnog istraživanja ove originalno dokumentaristice o seksualnim zlostavljanjima djece u zabačenim selima uz Amazonu.
Tako nas ovdje vodi na otočić Marajo na sjeveru Brazilu gdje je seksualno zlostavljanje djece i tinejdžera nažalost brutalna svakodnevnica i nešto što očito svi znaju, a ne čine praktički ništa, kao da je to stanje stvari na koje su navikli i naučili. Okupljena je tu ekipa neprofesionalnih glumaca, naturščika kojima je ovo uglavnom bilo prvo filmsko iskustvo, a dijelom i zbog toga "Manas" djeluje tako autentično, stvarno, gotovo kao dokumentarac. Glavna protagonistica je 13-godišnja Tielle (izvanredna debitantica Jamilli Correa), a čini se na prvu da ona, njena trudna mama, tata, dva brata i malena sestra imaju težak, siromašan, ali sretan život u drvenoj kolibi na Amazoni.
Spominje se odmah na početku da Tielle ima stariju sestru koja je otišla od obitelji i odselila u grad, a vrlo brzo postat će nam jasno zašto je sestra otišla. Nakon što se strga Tiellin krevet ili bolje rečeno mreža za spavanje, djelovat će čudno zašto tata Marcilio inzistira da kćer spava s njom i ne popravlja ležaljku. Mama Danielle to prešutno dopušta, kao i sve češće odlaske tate i najstarije kćeri u lov u šumu poslije čega će nam biti jasnije što se tu događa. Premda ne vidimo to zlostavljanje, odmah nam je to jasno jer se instantno mijenja i Miellin izraz lica i njeno ponašanje.
I što je najstrašnije od svega, nema ona gdje pobjeći premda se u selu povremeno pojavljuje policajka kojoj je jasno što se događa u tim zabačenim i izoliranim mjestima, no i ona kao da ne može učiniti ništa. Jadna Mielle postajat će sve očajnija i spremna na sve kako bi pobjegla od oca zlostavljača, čak će se početi prostituirati sa starijim tipovima na brodicama koje prolaze Amazonom u nadi da će je povesti sa sobom. No, situacija će potpuno eskalirati kada Mielle shvati da je sada na red stigla njezina mlađa sestra, a to će voditi to šokantne i tragične završnice filma.
Impresivna je to i potresna drama o nečemu što bismo mogli opisati kao generacijska trauma jer zlostavljanje tu kao da se prenosi s generacije na generaciju jer shvatit ćemo i da je Miellinu majku na identičan način zlostavljao njen otac. I da nije nemoguće da je Miellina starija sestra nastala zahvaljujući tim incestuoznim silovateljskim odnosima jer Daniella brani muža da je on dobar čovjek koji joj je pružio krov nad glavom kad nitko drugi to nije. Gledatelj jednostavno mora osjećati empatiju prema toj nesretnoj djevojčici, a sjajno Brennand odlučuje da se to nasilje eksplicitno ne prikazuje jer nam je ionako sve jasno.
Primjedbe
Objavi komentar