Nakon što šef katedre za filozofiju na sveučilištu u Buenos Airesu (svi faks zovu Puan, a od tuda i ime filma) iznenada umre, njegov najbliži suradnik i prijatelj Marcelo (Marcelo Subiotto) bit će siguran da će on biti taj koji će postati novi šef. No, taj pomalo smotani tip neće računati da će se u Argentini pojaviti njegov nekadašnji kolega iz studentskih dana Rafael Sujarchuk (Leonardo Sbaraglia). On je također profesor filozofije s iskustvom iz Europe i Amerike, ali je za razliku od Marcela karizmatičan, šarmantan i galantan. Pokušaj da se dokaže da je baš on najbolji izbor za novog šefa katedre kao da će dovesti Marcela do egzistencijalne krize, a sve se to odvija u vrijeme kada je Argentina u još jednoj ekonomskoj krizi i kada je tamošnji visokoškolski sustav u problemima jer nastavnicima ne samo da kasne plaće, već moraju oni sa strane "tezgariti" kako bi preživjeli.
Snimio je dvojac Maria Alche - Benjamin Naishtat (Rojo) kvalitetnu i zanimljivu humornu dramu koja je premijeru imala na festivalu u San Sebastianu gdje je Subiotto dobio nagradu za najboljeg glumca, a autori za najbolji scenarij. Imao je "Puan" i nominaciju za španjolsku nagradu Goya za najbolji latinoamerički film, a na zanimljiv i uvjerljiv način prikazuje kako se tip koji je nekoć bio idealist s godinama pretvorio u cinika. Pripadao je Marcelo očito nekoć generaciji koja je sanjala o tome kako će promijeniti društvo i svijet nabolje, no od tog sna je odavno odustao i nema više u njemu strasti. Predavanje političke filozofije zapravo je i jedino što bi mogao raditi, a u fušu on drži lekcije i zatvorenicima za što ga dodatno plaća država, kao i bogatoj bakici za što dolazi keš s kojim nekako preživljava mjesec.
Zanimljiv je to i zabavan film, koji podjednako dobro funkcionira kao jedna od onih pametnih komedija, ali i kao drama koja ironizira političku i društvenu situaciju u zemlji u kojoj je školstvo očito sve manje važno. Zasigurno nisu slučajno kao protagonisti odabrani profesori političke filozofije jer je Puan oduvijek bio poznat kao svojevrsni inkubator lijevih, revolucionarnih ideja u Argentini, zemlji poznatoj po politički angažiranim studentima i čestim studentskim prosvjedima. Odlična su i oba glavna glumca, Sbaraglia kao taj elegantni tip uspješan i u inozemstvu, a Subiotto kao onaj gotovo stereotipni, pomalo zapušteni profesorski tip kojem ništa ne polazi za rukom.
Nije to film o klasičnom rivalstvu i neprijateljstvu kao što je recimo bio nedavni "Official Competition" poznatijeg argentinskog dvojca Duprat - Cohn jer neće tu biti klasičnih nadmudrivanja između Marcela i Rafaela. Da situacija bude još bolja, Rafael u svom starom prijatelju uopće i ne vidi rivala, već se on prema njemu, ali i prema svima ostalima ponaša prijateljski, obzirno, želi svima pomoći, a ovomu kao da to tek još više ide na živce. Nastavljen je "Puanom" kvalitetan niz filmova koji dolaze iz Argentine, a nakon prethodnika "Rojo" kojeg je Naishtat snimio sam, vidjet ćemo jesmo li dobili novi tandem argentinskom filma koji će ući na teren puno poznatijem tandemu Duprat - Cohn.
Primjedbe
Objavi komentar