Samo nekoliko mjeseci nakon premijere dokumentarca "Sly Lives!" podnaslovljenog "Breme crnog genija", legendarni američki glazbenik Sly Stone je preminuo u 83. godini života. Nakon svega što ćemo vidjeti u biografskom doxu koji je snimio američki glazbenik Ahmir Questlove Thompson i to je zapravo veliko čudo jer bio je Sly još jedan od onih glazbenih genijalaca koji se samouništio drogama. Autora ovog dokumentarca Questlovea smo upoznali najprije kao bubnjara hip-hop benda Roots, a 2021. godine je on debitirao kao dokumentarist filmom "Summer of Soul".
Dokumentarac o ljetnom festivalu u crnačkom njujorškom kvartu Harlemu 1969. godine, važnom kulturnom događaju koji je u međuvremenu gotovo izbrisan iz kolektivne svijesti, bio je nominiran i za Oscara, a nastavlja sada Questlove sa snimanjem filmova o crnačkim glazbenicima. Problem je samo što se Sly nikad nije smatrao crnačkim glazbenikom, već glazbenikom koji je daleko iznad te danas nezaobilazne rasne problematike iako se njegov bend sastojao i od crnaca i bijelaca. No, već sam podnaslov filma jasno pokazuje put kojim je Questlove odlučio krenuti i gotovo svakom od svojih sugovornika on postavlja pitanje je li upravo breme crnog genija bilo ono što ga je uništilo.
Kao da droge, depresija, autodestruktivnost i sve ostalo što ide sa statusom rock-zvijezde nisu uništile nekoliko autobusa bijelih glazbenika, a ako uspijete prežvakati tu već pomalo zamornu priču o patnji američkih crnaca koja se konstantno forsira i siluje i tamo gdje uopće ne treba, tada "Sly Lives!" može biti dobar biografski dokumentarac. Zapravo, riječ je o gotovo školski napravljenom biografskom dokumentarcu u kojem je autor okupio preživjele članove benda, druge svjedoke vremena, kao i neke modernije glazbenike koji govore o tome koliko je Sly utjecao na razvoj moderne muzike.
A njegov utjecaj je zaista nevjerojatan i sjajno prikazuje ovaj film kako je početkom sedamdesetih godina Sly Stone zaista bio najveći crnački glazbenik. Vizionar i genijalac koji je revolucionarizirao glazbu, no vidjet ćemo do kraja da je njegova priča zapravo tragična. Klasična je to priča o drogama na koje se navukao i koje su ga potpuno uništile i dovele do raspada jednog sjajnog benda. Kasnije će se on pretvoriti gotovo u američkog Gorana Bareta odnosno nekoga koga šira javnost skoro pa uopće ne pamti po nevjerojatnoj muzici koju je stvarao, već po pijanom i drogiranom trabunjanju što će ga pretvoriti u spadalo.
Primjedbe
Objavi komentar