"Ždralovi lete" Mikhaila Kalatozova i dalje je jedini sovjetski (potom i ruski) film koji je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu, a ova romantična ratna drama i dalje se smatra jednim od najvećih sovjetskih filmova uopće. Radnju filma su Kalatozov i scenarist Viktor Rozov smjestili na sam početak Drugog svjetskog rata, a prikazuje "The Cranes are Flying" patnju Rusa na samom početku rata. Dakako da je kraj filma morao biti propagandistički i u njemu je bilo nužno prikazati da je sva ta žrtva za domovinu imala smisla, no ostatak filma je sve samo ne takav. U središtu priče je mladi zaljubljeni par, a Boris Ivanovič (Aleksej Batalov) je radnik u tvornici koji studira medicinu kako bi postao liječnik poput njegovog oca, a njegova šira obitelj živi zajedno u stanu u Moskvi.
Zaljubljen je on u Veroniku (izvanredna Tatiana Samoilova) koja živi sa svojim roditeljima, a kada nacisti napadnu Sovjetski savez, Boris će se prijaviti u vojsku i ubrzo će završiti na ratištu. I mi zapravo tu gotovo uopće ne pratimo događanja na bojištu, već se Kalatozov odlučio usredotočiti na živote onih koji su ostali u Moskvi dok je ona pod stalnim udarom bombi, a nacisti su joj svakim danom sve bliže. Naravno da je tu u središtu pažnje poruka zajedništva i nade jer ipak se moralo udovoljiti cenzorskim škarama komunističke partije, no vidimo da je bilo ondje i oportunista koji su pokušali profitirati u takvim stravičnim okolnostima. Ipak, u prvom planu je patnja tih ljudi, iščekivanje kada će se i hoće li se njihovi voljeni vratiti iz rata u kojem su sovjetski vojnici Tragična je to i potresna drama u kojoj se Kalatozov potvrdio kao iznimni estetičar i nevjerojatno vješt režiser, a to je kasnije dodatno potvrdio propagandnim kubanskim filmom "I Am Cuba", jednom od najvećih vizualnih poslastica tog vremena.
Poslužio je "The Cranes are Flying" kao inspiracija brojnim kasnijim filmašima i to ne samo sovjetskim pa tako i legendarni "Doctor Zhivago" Davida Leana puno toga duguje ovom filmu. S druge strane, Kalatozov se očito poziva na svog uzora i najvećeg sovjetskog majstora starog filma, Sergeja Eisensteina, pogotovo njegovu "Krstaricu Potemkin". Zanimljiv je i životni put režisera Mikhaila Kalatozova, porijeklom Gruzijca koji je za vrijeme II svjetskog rata bio sovjetski kulturni ataše u SAD-u. Zapravo su tek njegova četiri posljednja filma (prvi od njih je "Ždralovi lete") od druge polovice pedesetih do kraja šezdesetih bitna i relevantna, a umro je 1973. godine nakon čak sedmog srčanog udara.
Primjedbe
Objavi komentar