Ti West se kasnije trilogijom "X" etablirao kao jedan od vodećih američkih majstora horora, a "The House of the Devil" bio je jedan od filmova kojima si je krčio put prema toj tituli. Jedan je to od najboljih horora iz osamdesetih koji uopće i nije snimljen u tom razdoblju, no West se potrudio da djeluje kao neki od filmova kakve bi početkom osamdesetih možda snimili Brian De Palma ili John Carpenter. Upravo sjajno pogođen duh i stil osamdesetih jedan je od najjačih aduta filma. I vizualno i stilski i tehnički, po svim detaljima, muzici, pa i glumi to djeluje kao da je zbilja snimljeno osamdesetih. Vrhunski je to hommage hororu osamdesetih kada se ovaj žanr i etablirao kao jedan od najpopularnijih i ušao je u mainstream.
Od svojih uzora poput Tobea Hoopera uzima West štos da na početku stavi obavijest da je priča zamišljena po istinitim događajima, baš kao što je recimo pisalo na početku "Teksaškog masakra motornom pilom" ili "The Amityville Horrora" iako je jasno da se nešto slično (srećom) nije dogodilo. Iako on tu prvenstveno kombinira elemente slashera i horora s opsjednutim kućama, kao glavni motiv koristi tzv. "satanic panic" specifičan upravo za osamdesete. Tada su Amerikanci postali opsjednuti razni sotonističkim kultovima i masovno se ondje širila panika jer sotonisti navodno otimaju djecu i ljude kako bi ih žrtvovali. Naravno da je i to bilo preuveličano, a očajna studentica u besparici Samantha (Jocelyn Donahue) prekasno će shvatiti da je prihvatila posao koji joj nije trebao.
U uvodnim scenama je upoznajemo dok gleda stan u koji se planira preseliti, a na oglasnim pločama u studentskom kampusu pregledava oglase za posao. Nada se ona poslu dadilje, poslu koji obično zamišljamo kao nešto što ne bi trebalo biti posebno stresno, no u američkim hororima smo odavno naučili da tamošnje bejbisiterice znaju proći jako loše. Pronaći će Samantha tako oglas koji je postavio misteriozni gospodin Ullman (Tom Noonan) i u društvu bogate prijateljice Megan (Greta Gerwig) koja ima auto zaputit će se do izolirane kuće u kojoj živi njen poslodavac i dijete koje treba čuvati. Problem je samo što ondje uopće nema djeteta, no Ullman je uvjerava da je posao zapravo još lakši jer mora čuvati nekakvu staru babu koja gotovo pa i ne izlazi iz svoje sobe.
Nudi joj novac dovoljan za nekoliko mjeseci stanarine i jasno da će na svoj užas Samantha prihvatiti ponudu koja je od početka smrdila na daleko te joj je i samoj bilo jasno da se trebala zahvaliti i otići. Bio je "The House of the Devil" uzbudljiv i jeziv retro-horor u kojem je Ti West pokazao ne samo talent za ovaj žanr, već se predstavio i kao filmski iznimno načitan autor koji sjajno poznaje klasike. Osim toga, po tenziji, odlaganju i "suspenseu" kao da je tu nešto naučio i od Hitchcocka koji se doduše ovakvim temama nikad nije bavio, no pokazao je kako se gradi nelagodni ugođaj i bez jeftinih i prvoloptaških trikova.
Primjedbe
Objavi komentar