Dwayne "The Rock" Johnson jedan je od onih tzv. glumaca čije filmove zaobilazim u širokom luku. Čim vidim da se u nekom filmu pojavljuje Johnson, Jason Statham i još neki kvaziglumci, to mi je očiti signal da taj film treba zaobići u širokom luku. Na toj listi mi je uglavnom bio i Adam Sandler, no ipak sam svoje pravilo odlučio prekršiti s "Uncut Gems" braće Safdie u kojem mi je inače užasavajuće iritantni Sandler bio izvanredan kao trgovac draguljima u problemima. Svoje pravilo sam odlučio prekršiti za još jedan film sada više ne braće Safdie koji su se u međuvremenu razdvojili, već brata Bennya Safdiea čija se ideja da za ulogu MMA borca Marka Kerra angažira Dwaynea "Stenu" čak i činila logičnom.
No, "The Smashing Machine" je ipak puno, puno slabiji film od "Uncut Gems", gotovo je to generička biografska drama kakvih smo se već bezbroj nagledali jer je takvih filmova o boksačima snimljeno na vagone. Jedina razlika je tu što ne pratimo sudbinu više ili manje poznatog boksača, već ultimate fightera, discipline koju bih teško okarakterizirao kao sport jer po meni uopće nije sportski drobiti nekome glavu dok on u nesvijesti leži na zemlji. Nisam fan tog ultimate fighta, UFC-a i kako se sve to već zove jer mi je sve to nepojmljivo i jezivo te i dalje preferiram boks (gledanje boksa, da budem precizniji), no nisu te predrasude o UFC-u utjecale na moju ocjenu.
Problem je što su se moje druge predrasude pokazale točnima, a to je da Johnson jednostavno nije kapacitet za iznijeti nešto što pretendira biti ozbiljan film. No, ovaj puta on i nije toliko kriv jer mi je priča dosta tanka te i da je htio i mogao, nije se Johnson imao tu za što uhvatiti. Pratimo tako tu nominalno svojevrsnu krizu u privatno - profesionalnom životu tog grmalja, nekad šampionskog hrvača koji se potkraj devedesetih odlučio okušati u bitno drukčijoj disciplini, Ultimate Fightu. Disciplina je to koja je tada još bila mlada i nije tada još bilo zvijezda koje su mogle postati multimilijunaši kao danas, a upravo Kerr je bio jedan od popularizatora takvih obračuna u ringu.
I našao se on 1997. u ringovima i kavezima te se odmah pretvorio u šampiona, borca koji je rušio i drobio sve pred sobom, no film je to i o Kerrovoj borbi sa samim sobom. S tjeskobom i suočavanjem sa činjenicom da će kad - tad izgubiti, a u tom slučaju od fizičke boli koju će mu nanijeti neki drugi grmalj, kao da ga je više strah osjećaja poniženja. Tu su i problemi u privatnom životu sa zaručnicom Dawn (Emily Blunt), borba s ovisnosti o lijekovima protiv bolova, a tu i je i odnos s najboljim prijateljem i kolegom Markom Colemanom, još jednom legendom ranog Ultimate Fighta kojeg je odglumio stvarni borac Ryan Bader. Iako su scene borbe dobro snimljene, ne mogu reći da me ova UFC drama posebno impresionirala i da ću je posebno dugo pamtiti.
Primjedbe
Objavi komentar