Dok u nas postoji izreka "svakog gosta, tri dana dosta", Nizozemci imaju izreku koja bi se mogla prevesti da "gosti i ribe ostaju svježi tri dana". Nisam baš siguran da bih jeo ribu upecanu tri dana ranije (ako mi je netko ne podvali), a tako je i drugi film Nizozemca Petera Hoogendoorna u nas preveden "Tri dana pecanja". Nema tu ustvari nikakve ribičije, već u ovoj crno - bijeloj humornoj drami pratimo tri dana koja je u posjet svojoj obitelji u Rotterdam stigao Gerrie (Toni Kas), umirovljeni automehaničar koji se nekoliko godina ranije preselio u Portugal. On sada kući u Nizozemsku stiže jednom godišnje i to obično na preglede kod liječnika i kod zubara, a ovo bi mu trebao biti posljednji posjet pošto je u Portugalu pronašao i liječnika i zubara.
Gerriev domaćin je Dick (Guido Pollemans), sredovječni sin koj je zapravo pravi hodajući kaos. On ništa ne radi, već po ulicama skuplja stari namještaj i razni otpad koji potom prodaje, čak ima i neku aplikaciju koja mu pokazuje koliko bi određeni predmet mogao vrijediti. Jasno da Gerrie nije sretan zbog načina života sina kojeg bi se moglo opisati kao poluklošara, lijenu bitangu koja zapravo i ne zna očeve planove. I tako će sljedeća tri dana Dick i Gerrie provesti u obilasku ostalih članova obitelji, majčine grobnice koja je maknuta jer je Dick zaboravio platiti račun za održavanje. I premda je Dick takav kakav je, ekscentrična ljenčina koja se nekako provlači kroz život, kao da on traži odobravanje i poštovanje svog oca koji očito nije presretan zbog sina.
I komunikacija između njih je komplicirana i teška jer shvatit ćemo da je Gerrie ostavio Dicka dok je bio dijete i zasnovao potom svoju obitelj, a dinamika odnosa između dva glavna lika je pokretač cijelog filma. I zabavna je to tragikomedija, jedna od onih gorko - slatkih humornih drama o odnosu između oca i sina koju uvjerljivim izvedbama nose dva glavna glumca. Posebno se to odnosi na Pollemonsa kao Dicka koji je za svoju izvedbu osvojio nagradu za nizozemskog glumca godine i nagradu za najboljeg glumca na festivalu u Karlovim Varima. Djeluje to baš autentično uz pomalo cinični nizozemski duh.
Primjedbe
Objavi komentar