Biografski dokumentarac dobio je i iznimno popularan glumac i komičar iz osamdesetih i devedesetih John Candy koji je preminuo od infarkta u 44. godini života. Dogodilo se to početkom 1994. godine kada je Candy bio na vrhuncu slave, a film o njemu je odlučio snimiti sin jednog od njegovih bliskih prijatelja i kolega Toma Hanksa, Colin. Premijeru je "John Candy: I Like Me" imao na festivalu u kanadskom Torontu gdje je Candy i proveo velik dio života i gdje je i pokopan, a riječ je o klasičnom televizijskom bio-doxu u kojem o protagonistu nećemo čuti baš ništa loše i kontroverzno.
Odlučio se na taj pristup Colin Hanks kojeg prvenstveno također znamo kao glumca, no možda je to bio i jedini ispravan pristup jer praktički svi sugovornici pokojnog Candya opisuju kao najboljeg čovjeka kojeg su poznavali. Kao nježnog i dobrodušnog diva, pravog dobričinu i poštenjačinu kakve nerijetko i jesu takve gromade od ljudi. Čovjeka zaraznog osmijeha i pozitivnog karaktera koji je ipak u sebi imao nešto mračno i borio se sa strahovima i traumama jer mu je otac umro točno na njegov peti rođendan od srčanog udara sa samo 35 i cijelog života je bio uvjeren da će i sam slično završiti.
Nažalost, nije se prevario, a dobrim dijelom je i sam doprinijeo tome nezdravim načinom života, no vjerojatno nitko i ne može zamisliti Candya, a da nije simpatični debeljko. Imamo tu pregršat poznatih sugovornika, od Billa Murraya, Dana Aykroyda, Catherine O'Hara s kojima je počinjao još tijekom sedamdesetih i uspinjao se na komičarskoj sceni Kanade, potom i Amerike da bi tijekom osamdesetih postao prava filmska zvijezda. Imamo tu i brojne privatne snimke njegove obitelji jer trudio se on biti i obiteljski čovjek, otac svojoj djeci koja također govore o Candyu. Jedan je to klasični, školski biografski dokumentarac koji slavi lik i djelo jednog zasigurno simpatičnog čovjeka koji je zaista prerano otišao.
Primjedbe
Objavi komentar