Poljska veteranka Agnieszka Holland ne posustaje iako je već duboko zagazila u osmo desetljeće, a sada je odlučila snimiti biografsku dramu o legendarnom češkom književniku Franzu Kafki. I kako je Kafkino književno stvaralaštvo bilo sve samo ne obično i smatra ga se jednim od prvih nadrealista, tako bi zasigurno bio pogrešan pristup o njemu snimati klasičnu i konvencionalnu biografsku dramu. Odlučila se stoga Holland snimiti stiliziranu, na trenutke nadrealističku, avangardnu dramu čija radnja nije linearna, već stalno skačemo iz jednog vremena u drugo. Premijeru je "Franz" imao na festivalu u Torontu, a imao je i tri nominacije za europski film godine (najbolji glumac, kostimi, frizure i make-up).
Holland tu i ne pokušava ispričati Kafkin život u klasičnom smislu, već kao da ona želi rekonstruirati unutarnji svijet njegove svijesti, način na koji je doživljavao stvarnost, svijet oko sebe i kako se nosio s pritiscima u obitelji. Njen pristup me podsjetio na pristup u nedavnoj austrijskoj mini-seriji "Kafka" u kojoj se također na sličan način pokušalo doći do odgovora na pitanje tko je zapravo bio on i riješiti misterij pisca koji je napisao tek nekoliko djela, a bespovratno promijenio poimanje književnosti. Ipak, odlučila je Holland da neće koristiti klasične kafkijanske vizualne metafore i nema tu grotesknih transformacija, fantastičnih sudnica ili eksplicitnih alegorija kakve se mogu pronaći u njegovim djelima.
Prvenstveno je Holland svojim filmom željela demistificirati Kafku kao neshvaćenog genija, već kao da ga je pokušala vratiti u konkretan povijesni, politički i društveni kontekst. Puno pažnje ona posvećuje Franzovom (Idan Weiss) odnosu s autoritarnim i strogim ocem Hermannom (odlični Peter Kurth) kojem je ideja da bi njegov sin mogao biti pisac bila apsurdna. Vidimo tu Kafku kao čovjeka rastrganog između židovskog identiteta, njemačkog jezika, austrougarske birokracije i vlastite krhkosti. Poseban naglasak stavljen je na njegovo tijelo, bolest, slabost, seksualnu nesigurnost i strah od intimnosti.
Ipak, premda je pristup Holland zanimljiv pa i odvažan jer imamo tu i segmente koji se odvijaju u sadašnjosti kada turisti sa svih strana svijeta obilaze Kafkin muzej u Pragu, a vodiči im onako površno pokušavaju otkriti neke anegdote ili pokazati mjesta po kojima se slavni pisac kretao, ostalo mi je to ipak ispod očekivanja. Vizualno "Franz" djeluje iznimno i sjajno nas on odvodi u Prag tijekom dvadesetih i ranije, još dok je bio dijelom Austro - ugarskog carstva. I premda Holland pokušava od Kafke stvoriti živog i stvarnog čovjeka, kao i da je ona na kraju upala u zamku tog čovjeka - mita, genija koji se nije uspio pa ni stigao do kraja realizirati. No, tko zna, da je imao podršku obitelji i da se mogao potpuno slobodno posvetiti isključivo samo pisanju, možda nikada ne bi stvorio svoja čudesna, mračna, šifrirana remek-djela.
Primjedbe
Objavi komentar