Rebecca Miller, supruga slavnog glumca Daniela Day-Lewisa snimila je dokumentarnu mini-seriju o jednom od meni sigurno TOP 5 najdražih filmaša, Martinu Scorseseu. I sjajan je to filmski portret o velikom filmašu i velikom čovjeku, eruditu, jednom od najvećih poznavatelja filma uopće. Čovjeku kojemu nitko ništa nije poklonio, već se za sve sam morao izboriti, a vjerojatno je zbog toga i tako unikatan i poseban. Negdje sam već napisao da je Scorsese režiser koji ima valjda najviše desetki za svoje filmove od mene, a teško je uopće naći puno filmaša čija je karijera bila ne samo tako duga, već i tako kvalitetna.
Vodi nas sam Scorsese u ovoj petodijelnoj seriji kroz svoj život i karijeru i donosi "Mr. Scorsese" nevjerojatan uvid u njegov život i razmišljanja. Od djetinjstva i odrastanja u "Maloj Italiji" na Manhattanu, u obitelji potomaka useljenika iz Italije koji su bili obični, manualni radnici, a brojni članovi njegove šire obitelji bili su članovi mafije uz koju je odrastao. Zbog toga je vjerojatno upravo on snimio najbolje filmove o mafiji (ako izuzmemo, naravno, "Kuma") jer je iz prve ruke znao kako se ponašaju ti ljudi i imao je savršen uvid u njihove živote. Miller je za sugovornike izabrala niz relevantnih ljudi od glumaca koji su glumili u njegovim filmovima poput svog muža Day-Lewisa i Leonarda DiCapria i naravno neizostavnog Roberta DeNira s kojim se čak i poznavao iz djetinjstva.
"Nikad neće biti nekog poput Scorsesea", kaže tako Steven Spielberg koji je sa Scorseseom prijatelj još otkako su se probijali kao mladići. No, dok su Spielberg ili još jedan iz njihovog kruga koji je također sugovornik Brian DePalma već relativno mladi uspjeli, Scorseseovo probijanje i dokazivanje trajalo je puno duže. Bez obzira što je još sedamdesetih snimao remek-djela poput "Mean Streets" ili "Taksista", ubrzo i "Razjarenog bika", nikada Scorsese nije imao prođu u studijskom sistemu. Premda je kao mladić pokušao u Hollywoodu, no nije se jednostavno uklopio, a tek se po povratku u New York i snimanjem filmova po vlastitim iskustvima i onome što poznaje uspio izgraditi i probiti.
Vidimo ovdje da je Scorsese cijelog života bio jedan od onih podcijenjenih, pravih underdogova koji se za svaku šansu morao izboriti. Tako je za dva filma koja je želio snimati još od početka sedamdesetih morao čekati jako dugo. Za "Bande New Yorka" više od tri desetljeća, a za "Posljednje Kristovo iskušenje" više od 15 godina. I kada ga je snimio postao je najomraženiji čovjek u Americi, a situacija u kojoj se našao nevjerojatno je podsjetila na recentne situacije u našem društvu u kojem bi razni kreteni nešto zabranjivali premda isto to nisu ni gledali i ne znaju o čemu se radi. Scorseseova karijera bila je prepuna uspona i padova, no jedna je to od najvećih karijera u povijesti američkog filma i čovjek koji je svojim stvaralaštvom utjecao na generacije i generacije koje su došle poslije njega.
Primjedbe
Objavi komentar