Nakon zanimljivog gothic horora s istočnoeuropskim movitima "November", estonski filmaš Rainer Sarnet odlučio je krenuti potpuno drugim smjerom. "The Invisible Fight" je suluda parodija na borilačke akcijske filmove u kakvima je nastupao recimo Bruce Lee šezdesetih, a Sarnet i stilski i vizualno pokušava pratiti stil tih filmova. I djeluje u početka ova bedasta komedija, parodija zabavno, na trenutke i duhovito, no problem je što se taj početni ugodni šok prebrzo potroši, a film je nepotrebno rastegnut na gotovo dva sata. Divlji je to miks kung fua, heavy metala i pravoslavlja čija se radnja odvija 1973. godine pa je i retro kamera u tom gotovo VHS stilu.
U uvodnim scenama nas Sarnet vodi na granicu između SSSR-a i Kine čiji će kung-fu majstori napasti jedan garnizon i posmicati sve osim vojnika i zaljubljenika u Black Sabbath (čiji Electric Wizard je konstantna tema kroz cijeli film) Rafaela (Ursel Tilk). Zbog toga će i on sam odlučiti naučiti kung-fu kada se vrati kući, a put će ga odvesti u pravi pravoslavni Shaolin Temple gdje monasi čuvaju tajne borilačkih vještina i pažljivo biraju kome će ih prenijeti. Rafaelov buntovni heavy metal stil dobro će se uklopiti među te dugokose i bradate monahe, a ubrzo će se razviti rivalstvo između njega i monaha Irineja.
Ipak, prije nego što uspije savladavati ta tajna znanja, morat će primiriti divlju životinju u sebi, a cijela priča je intencijski bedasta i blesava. Na originalan način je Sarnet odlučio parodirati sve te moguće zabrane koje su u to vrijeme bile u Sovjetskom savezu i na sve vanjske utjecaje koji su se smatrali zlom i korakom ka uništenju savršenog socijalističkog društva. Iako je riječ o gotovo stripovskoj akcijskoj komediji, "The Invisible Fight" je premijeru imao na uglednom festivalu u švicarskom Locarnu, a potpuno je trijumfirao u izboru za estonski film godine. Iako je to na početku djelovalo simpatično i zabavno, do kraja se nažalost sve to pretvorilo u dosta napornu dosadu koja gotovo pa ne vodi nigdje.
Primjedbe
Objavi komentar