Baš negdje u vrijeme kada su filmovi o šarmantnom i ubojitom agentu britanske tajne službe Jamesu Bondu postajali iznimno popularni, britanski pisac John le Carre počeo je objavljivati svoje špijunske romane koji su bili sušta suprotnost slavnom agentu 007. A Le Carre je znao što piše jer je tijekom pedesetih i šezdesetih radio za britansku tajnu službu (MI5) i za britansku obavještajnu službu (MI6). Junaci njegovih romana bili su sve ono što James Bond nije, a kod njega špijunaža nije spektakl. Ti špijuni su gotovo nevidljivi ljudi koji se kreću u mraku, za koje gotovo nitko i ne zna čime se bave, a valjda svi zajedno Le Carreovi protagonisti nisu povalili komada koliko karizmatični James Bond u samo jednom filmu.
Već s trećim romanom "The Spy Who Came in from the Cold" Le Carre je postao zvijezda i njegova djela su postala svjetski bestseleri i jasno da nije trebalo puno čekati kada će krenuti i filmske adaptacije. Pogotovo jer je Hladni rat između istočnog i zapadnog bloka na vrhuncu, a režije se primio Amerikanac Martin Ritt čiji je prethodni film, neowestern "Hud" s Paulom Newmanom bio ogroman hit. U središtu pažnje ovdje je britanski špijun Alec Leamas (Richard Burton) koji će se zaputiti u iznimno opasnu posljednju misiju u Istočnu Njemačku. Prije toga on je šef ureda MI6 u zapadnom Berlinu, a nadređeni će ga pozvati natrag nakon što je otkriven jedan od njegovih operativaca i ubijen.
Činit će se na prvu da je Leamas izbačen iz službe, no ispostavit će se da je to samo paravan jer je njegov zadatak pokušati se kao prebjeg odnosno izdajnik infiltrirati u istočnonjemačku tajnu službu. I to s ciljem eliminacije jednog od njihovih zapovjednika kojeg planira optužiti da je zapravo britanski suradnik. Pretvarat će se tako Leamas neko vrijeme da je potpuno propao, da se propio, da je depresivan, čak će početi raditi kao pomoćnik u knjižnici gdje će se upustiti u vezu s mladom i idealističnom kolegicom Nan Perry (Claire Bloom), članicom britanske komunističke partije. Ubrzo će istočnonjemački doušnici zagristi mamac i pokušat će nagovoriti Leamasa da prijeđe na njihovu stranu, a uskoro će se on doći u kontakt s neprijateljskim agentima pokušavajući im prodati priču. Iako je riječ o špijunskom trileru u kojem, za razliku Jamesa Bonda, gotovo uopće nema akcije, sjajna je to i majstorski promišljena priča koja može poslužiti i kao obrazac od onoga što i kasnije možemo očekivati od Le Carrea.
Zanimljivo je kako je sam Le Carre za ulogu Leamasa preferirao Petera Fincha ili Trevora Howarda dok je Ritt inzistirao na Burtonu kojem je ovo bila ne samo jedna od najboljih uloga, već je za nju zaslužio četvrtu od ukupno sedam nominacija za Oscara. Film je bio veliki hit među publikom i kritikom jer ne samo da je priča bila iznimno aktualna, već je to valjda prvi puta da je špijunaža prikazana na donekle realističan način, a ne romantizirano kao u Bondu. Potreban je za ovaj film i koncentracija jer svaki detalj je zapravo važan u ovoj priči u kojoj nam će se neko vrijeme Leamasova motivacija činiti potpuno nejasnom.
Primjedbe
Objavi komentar