Belgijska braća Dardenne pravi su divovi europskog art filma, velikani koji su u posljednjih tridesetak godina skupa s podjednakom genijalnim Kenom Loachem promijenili poimanje naturalističke socijalne drame. No, kako je Jean-Pierre već napunio 74, a Luc 71 godinu, tako sam pomislio da su ih godine već počele sustizati i da je najbolje iza njih. Nekoliko njihovih posljednjih filmova (The Unknown Girl, Young Ahmed, Tori i Lokita) bili su dobri i kvalitetni, no ipak ni blizu klasicima koje su snimali devedesetih ili početkom dvijetisućitih. A onda je uslijedio ovakav trijumfalan povratak, tako životna, emotivna, dirljiva, tužna, ali tako stvarna i uvjerljiva drama.
Od prvih scena jasno je da je "Young Mothers" njihov film jer po običaju su se oni odlučili za nemirnu kameru iz ruke, a u glavnim ulogama su angažirali potpuno nepoznate mlade glumice koje su redom izvanredne. I pratimo tu sudbine tih pet djevojaka od kojih su neke praktički još uvijek djevojčice, a Jessici, Perli, Julie, Naimi i Ariane je zajedničko da su u tim tinejdžerskim godinama postale majke. Sve one nalaze se u ustanovi za djevojke koje su se našle u toj poziciji u gradu Liegeu. Imaju ondje saveznice, psihologinje, a djeluje to gotovo kao nekakav učenički dom gdje sve one imaju svoja zaduženja. Usput brinu za svoju novorođenu djecu dok ne odluče što će s njima napraviti odnosno hoće li ih zadržati ili će ih dati na posvajanje.
Perla (Lucie Laruelle) je tako mlada crnkinja od kojih 15, 16 godina, a otac njenog djeteta upravo je izašao iz popravnog doma i nije pretjerano zainteresiran ni za nju, ni za dijete. Jessica (Babette Verbeek) djeluje još i mlađe, a u početku je ona u poodmakloj fazi trudnoće. Odrastala je ona u sirotištu jer je i nju majka ostavila kada je bila beba, a sada pokušava ponovno uspostaviti kontakt s mamom vjerujući da će nakon toga moći i sama donijeti odluku što će sa svojom bebom. Julia (Elsa Houben) je bila beskućnica i ovisnica o drogama kojoj je rođenje kćeri Mie potpuno preokrenulo život, a čini se da ona jedina ima partnera kojem je stalo i do bebe i do njezine majke.
Iznimno je kompleksan i lik 15-godišnje Ariane (Janaina Halloy Fokan) koja je odlučila svoju kćer Lili dati na posvajanje, no odjednom će se pojaviti njena majka alkoholičarka i narkomanka koja kao da sada želi biti zamjenska mama. Tvrdi ona da će prestati piti, drogirati se i ostaviti se debila koji je mlate samo ako Ariane zadrži dijete i dopusti joj da bude baka. Premda smo i ranije gledali filmove o mladim mamama odnosno o djevojkama koje praktički i same još nisu odrasle i ne mogu se za sebe brinuti, a već imaju svoju djecu, no valjda nikad to nije izgledalo tako uvjerljivo i stvarno kao kod Dardennea.
U svom filmu oni istražuju taj teret odgovornosti koji dolazi prerano, krhkost obiteljskih odnosa, nasljeđe siromaštva i emocionalne zapuštenosti, ali i važnost institucionalne podrške te solidarnost među djevojkama koje dijele sličnu sudbinu. U središtu su dileme poput zadržavanja ili davanja djeteta na posvajanje, pokušaji pomirenja s vlastitim roditeljima te potraga za autonomijom i dostojanstvom. U skladu s poetikom braće Dardenne, naglasak je na socijalnom realizmu, moralnim nijansama i suzdržanoj empatiji prema likovima koji se bore prekinuti ciklus nesigurnosti i započeti stabilniji život.
Primjedbe
Objavi komentar