Film "Noćni vlak" (Pociag u originalu) u režiji Jerzya Kavalerowicza jedan je od ključnih naslova poslijeratne poljske kinematografije i jedan od tipičnih primjera tzv. Poljske filmske škole. Najpoznatiji predstavnik Poljske filmske škole koja je zapravo i izgradila moderni poljski film nakon Drugog svjetskog rata bio je veliki Andrzej Wajda, a na sve njih najviše je utjecao talijanski neorealizam, uostalom kao i na većinu filmskih pokreta tog doba. Kawalerowicz možda ne uživa status poput Wajde, no iznimno je on važan i zanimljiv autor, modernist koji je osnovao i čuvenu produkcijsku kuću KADR koja je producirala većinu ključnih poljskih filmova pedesetih i šezdesetih.
"Noćni vlak" je i iz današnje perspektive iznimno zanimljiv film, misteriozna kombinacija trilera i drame, a cijela radnja se odvija tijekom jedne noći unutar vlaka koji putuje prema Baltičkom moru. Ovaj film možda površinski funkcionira kao klaustrofobični psihološki triler, ali njegova estetska i tematska slojevitost čine ga daleko kompleksnijim djelom. Tako će se u jednom spavaćem kupeu vlaka slučajno susresti dvoje stranaca, Jerzy (Leon Niemczyk) i Marta (Lucyna Winnicka), koji će pristati podijeliti prostor iako je riječ o kupeu za osobe istog spola. No, Marta koja je kartu za kupe kupila od nepoznatog tipa, nije u vlak ušla sama, već je prati njen ljubavnik Staszek (Zbigniew Cybulski) kojeg je odlučila ostaviti, a on se s tim očito ne može pomiriti.
Cijeli vlak uz to bruji o ubojici koji je dan ranije u Varšavi ubio suprugu, a kada se na jednoj stanici u vlak ukrca u policija, sve se čini da bi ubojica mogao biti baš u tom vlaku. Sjajno Kawalerowicz tu koristi skučeni prostor kupea i hodnika kako bi pojačao osjećaj izolacije i psihološke tjeskobe, stvarajući misteriozan ugođaj i neizvjesnost. Osjeti se tu da Jerzya nešto muči i kao da od nečega bježi, a čini se kao da je i slična situacija s Martom. Vizualni identitet filma također je presudan za njegovu važnost. Crno-bijela fotografija, naglašeni kontrasti svjetla i sjene te precizna kompozicija kadra stvaraju snažan noir ugođaj. Kamera često ostaje statična ili se kreće uskim hodnicima, čime dodatno naglašava klaustrofobiju, a riječ je o i dalje relevantnom filmu koji uopće ne djeluje arhaično i zastarjelo.
Primjedbe
Objavi komentar