Gledajući ovu dijelom fikcionaliziranu biografsku dramu slavnog španjolskog pisca Miguela de Cervantesa kroz glavu mi je prolazilo pitanje je li moguće da je taj film snimio isti čovjek koji je nekoć snimio filmove kao što su "Tesis", "Open Your Eyes", "The Others" ili "Mar adentro". Djeluje pomalo nestvarno da je španjolsko - čileanski filmaš Alejandro Amenabar sve svoje najbolje filmove snimio do 32. godine, a otkako je prošao Isusove godine, jednostavno se on ugasio. Sve što je snimio od 2004. do danas prilično je beznačajno i slabašno (hajde, uz izuzetak drame o španjolskom građanskom ratu "While at War"), a takav je slučaj i s "The Captive".
Dok su njegovi rani filmovi bili tako originalni, energični, onako mladenačko drčni, dinamični i inovativni, "The Captive" je sve potpuno suprotno. Tako sporo i nepotrebo razvučeno na gotovo 135 minuta, a nije to ni klasična biografska drama, već nešto poput povijesne fikcije i zamišljanje što je to moglo slavnog pisca inspirirati na pisanje "Don Quijotea", jednog od najvažnijih književnih djela u povijesti čovječanstva. Usredotočio se Amenabar na razdoblje kada je Cervantes zarobljen i nakon toga je proveo punih pet godina u zatočeništvu u Alžiru. Zarobljen je on 1575. godine, a razdoblje je to nakon što su Španjolci s Pirenejskog poluotoka potisnuli Arape odnosno Maure, a dobrim dijelom sjevera Afrike zavladale su Osmanlije.
U tom razdoblju Sredozemlje je bilo prepuno gusarskih napada, a posebno su aktivni bili berberski gusari iz sjevernoafričkih luka poput Alžira, koji je bio važna baza Osmanskog Carstva. Ti su gusari redovito napadali europske brodove, zarobljavali putnike i mornare te ih prodavali kao robove ili držali za otkupninu, a upravo se to dogodilo Cervantesu. Na putu iz Italije prema Španjolskoj njegov brod presreli su berberski gusari i odveli ga u Alžir, gdje on postaje zarobljenik i prisiljen je živjeti u neizvjesnim i teškim uvjetima dok njegova obitelj u Španjolskoj pokušava prikupiti novac za otkupninu. No, Amenabar te godine zatočeništva ne prikazuje samo kao razdoblje borbe za preživljavanje, već i kao vrijeme unutarnjeg sazrijevanja.
Oslanja se mladi Cervantes (Julio Pena) na maštu i sposobnost pripovijedanja, pričama nastoji održati nadu među drugim zatvorenicima, ali i steći određenu naklonost svojih gospodara. U središtu filma nalazi se njegov odnos s moćnim alžirskim upraviteljem Hasan-pašom (Talijan Alessandro Borghi), koji pokazuje zanimanje za njegovu inteligenciju i dar za pripovijedanje, a zauzvrat mu povremeno nudi dnevne izlaze u taj tada pravi multikulturalni grad. I nesporno je da je to snimljeno raskošno i vizualno upečatljivo i povijesno razdoblje Amenabar tu prikazuje realistično uz primjesu romantiziranja pa i nadrealizma.
No, njegova osnovna ideja je tu da su upravo ta iskustva kasnije utjecala na Cervatesov književni rad i na nastanak likova i motiva koji će se pojaviti u romanu "Don Quijote". To je posebno uočljivo u sceni kada u ogromno dvorište u kojem su smješteni oni zarobljenici za koje Arapi pretpostavljaju da bi mogli dobiti otkupnini dolaze dva živopisna tipa. Jednom godišnje ondje dolaze visoki, mršavi i bradati svećenik na konju i mali, debeli svećenik na magarcu za koje je očito da su "pljunuti" Don Kihot i Sancho Pansa. Imamo tu i pokušaje bijega iz zatočeništva, nadmudrivanje s pašom, lutanja po gradu koji je potpuno drukčiji od stroge, striktne Europe jer vidjet ćemo da slobodan svijet u Alžiru živi puno slobodnije od Europljana koje crkva gnjavi sa svojim dogmama i ispiranjem mozga. Nažalost, nudilo je to potencijala za puno više, a da je "Zatočenika" Amenabar snimio dvadesetak godina ranije, vjerojatno bi to bilo nešto bolje i drukčije.
Primjedbe
Objavi komentar