Ne mogu se baš pohvaliti da sam imao priliku gledati puno filmova snimljenih u Luksemburgu, tako da ovaj mračni povijesni revenge triler ulazi u uzak krug najboljih filmova iz te zemlje koje sam uspio pogledati. Kako je svima nama ta malena zemlja koja je po političkom uređenju jedino vojvodstvo na svijetu prava nepoznanica, tako je i sama priča čija se radnja odvija sredinom 19. stoljeća bila prilično zanimljiva. Pogotovo me impresionirao uvod čija se radnja odvija 1838. godine kada glavnu protagonisticu Helene (Sophie Mousel) upoznajemo još kao 12-godišnju djevojčicu.
Odlučio se u tom prologu scenarist i režiser Loic Tanson za gotovo ekspresionističku okomitu crno - bijelu fotografiju. Helene s ocem i majkom žive kao kmetovi na zemlji despota Graffa koji je ondje doslovno gospodar života i smrti, a svakog proljeća on si uzima za pravo razdjevičiti djevojčice koje su "prokrvarile". Nije teško za pretpostaviti da je sada red došao na Helene, a taj mučan i jeziv ugođaj dodatno je potenciran činjenicom da sve te djevojčice do tog trenutka moraju nositi čudne drvene maske koje im prekrivaju lice. Nakon što buntovna Helene odbije tu bolesnu inicijaciju, njeni roditelji će biti ubijeni, a i ona će biti ostavljena da umre.
No, 16 godina kasnije shvaćamo da je Helene preživjela i da je stiglo vrijeme za osvetu grotesknom Graffu i cijeloj njegovoj ekipi. Ostatak filma je snimljen u boji, u naturalističkom stilu, a djeluje sve to autentično, uvjerljivo i ima "The Last Ashes" gotovo pa westernovski štih. Brutalan je to i okrutan povijesni triler osvete, no i vrijeme je tada očito bilo takvo, nemilosrdno, krvavo, surovo, a život Graffovih podanika ne razlikuje se mnogo od života njihovih srednjovjekovnih predaka. I snimio je Tanson dobar i zanimljivo strukturiran film iako sam se za vrijeme sjajnog prologa poveselio da bi "The Last Ashes" mogla biti luksemburška varijacija na temu slavne češke "Markete Lazarove". To se, dakako, nije dogodilo, a jedan od problema filma je i što je na kraju ipak previše razvučen jer moglo se to skratiti za barem 10, 15 minuta i ništa se ne bi izgubilo. A dojam bi možda bio još i bolji.
Primjedbe
Objavi komentar