Islanđanin Baltasar Kormakur i ranije je filmovima kao što su "The Deep", "Everest" ili "Adrift" potvrdio da je pravi majstor za survivalističke akcijske trilere i(li) drame, a to je pokazao i s "Apex". Survivalistički je to triler koji na trenutke gotovo otklizava u horor, a najjači adut mu je što je sve to snimljeno baš realistično i uvjerljivo da se zapitamo kako je to snimanje uopće izgledalo. Priča je nominalno tu jednostavna i zapravo dosta banalna, no sve to se nadoknađuje baš načinom na koji je film snimljen. I djeluje to zapanjujuće već od prvih scena kada glavnu junakinju Sashu (Charlize Theron) i njenog partnera, Australca Tommya (Eric Bana) zatičemo dok se penju na neku klisuru.
I to u stilu onog luđaka iz dokumentarca "Free Solo", doduše uz užad i ostala osiguranja, no pentraju se oni po gotovo okomitoj klisuri negdje u Norveškoj, a doslovno u zraku i spavaju u šatoru. Očito su oboje zaljubljenici u te ekstemne sportove poput penjanja na te klisure, a koliko je to opasan hobi, shvatit ćemo vrlo brzo. Tvrdoglava Sasha unatoč Tommyevim upozorenjima neće na vrijeme odustati od pokušaja uspona, doći će do oluje i lavine, a nesretni Tommy će poginuti. Pet mjeseci kasnije Sasha se još očito bori s tugom, gubitkom, ali i osjećajem krivnje, no svejedno će se ona zaputiti u australsku divljinu na vožnju kanuom po tamošnjim brzacima.
Već po dolasku zateći će tamo neprijateljski nastrojene lokalne lovce, ali i Bena (Taron Egerton) koji će joj pomoći i predložiti idealnu lokaciju za avanturu. Da se nešto čudno ondje događa da se naslutiti već po tome što je lokalni dućan pun obavijesti o ljudima nestalih upravo na tom terenu u koji se Sasha zaputila, a vrlo brzo će se pokazati da je i ona u ogromnoj opasnosti. I to ne zbog divljine koju je ionako sposobna savladati, već zato što će ona postati lovina bolesnom sadistu zapravo odgovornom za sve te nestanke. Pretvorit će se to tako u igru mačke i miša po divljem i teškom terenu koji Kormakur savršeno iskorištava i djeluje sve to zapanjujuće uvjerljivo.
Naravno da je dio vjerojatno najopasnijih scena snimljen u kontroliranim, studijskim uvjetima ispred onog zelenog platna, no puno toga je snimljeno na stvarnim lokacijama australske pokrajine Novi Južni Wales. I to se vidi jer sve te litice, brzaci rijeke, šume, spilje i ostali nepristupačni teren djeluje stvarno i realno, a ne kao da su napravljeni umjetno. Velik dio scena se tu zaista oslanja na stvarne kaskaderske izvedbe i fizički angažman glumaca, osobito u penjačkim sekvencama. Umjesto oslanjanja isključivo na digitalne efekte, korištene su stvarne stijene, visine i prirodni elementi kako bi se postigao osjećaj opasnosti i stvarnosti. I u tome se uspjelo jer "Apex" jako dobro kombinira dokumentarističku sirovost s klasičnom žanrovskom estetikom trilera i kamera tu često naglašava prirodni ambijent čime okoliš postaje ključni dio cijele priče.
Primjedbe
Objavi komentar